Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.3935/zpfz.70.4.02
Prekogranični platformski rad: zagonetke za slobodu kretanja radnika i koordinaciju sustava socijalne sigurnosti
Ivana Vukorepa
orcid.org/0000-0001-6759-9992
; Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Platformski rad (rad preko digitalne platforme) novi je oblik rada koji je omogućila digitalna tehnologija 21. stoljeća. Karakterizira ga trostrani odnos između digitalne platforme, pružatelja usluge (osobe koja obavlja rad i/ili je primila narudžbu za određeni rad putem digitalne platforme, tzv. platformski radnik) i primatelja usluge (tzv. klijent). Platformski rad u praksi poprima različite oblike od kojih su najčešći: 1) rad koji nudi lokalnu uslugu prijevoza i isporuke, 2) rad koji se obavlja na mjestu krajnjeg korisnika ili kupca, 3) rad podijeljen u vrlo male radne zadatke koji se izvodi na daljinu i isporučuje putem interneta i 4) rad koji se sastoji od visokokvalificiranog rada koji se izvodi na daljinu i isporučuje putem interneta. Platformski rad može se obavljati na temelju različitih ugovora s prestacijom rada (radnik na temelju ugovora o radu ili kao samozaposlena osoba obavljajući rad npr. na temelju ugovora o djelu ili autorskom djelu), pa stoga predstavlja izazov u primjeni propisa radnog i poreznog zakonodavstva te sustava socijalne sigurnosti.
Osim izazova koje takav rad predstavlja u nacionalnom kontekstu, platformski rad s prekograničnim elementima još je specifičniji i složeniji. Stoga smo u ovom radu istražili prikladnost pravne stečevine EU-a u području slobode kretanja radnika i koordinacije sustava socijalne sigurnosti u tri moguće situacije s prekograničnim elementom: 1) platformski radnik koji obavlja posao u matičnoj državi članici za platformu i/ili krajnjeg korisnika smještenog u drugoj državi članici, 2) platformski radnik koji se fizički preseli u drugu državu članicu ili obavlja rad u drugoj državi članici; 3) platformski radnik koji istodobno radi u različitim državama članicama.
Provedena pravna analiza složenih propisa EU-a relevantnih za prekogranične situacije upućuje na moguće probleme u primjeni na platformski rad s prekograničnim elementima. Naime, unatoč vrlo širokom konceptu pojma “radnik” razvijenom u sudskoj praksi Suda EU-a, osobni djelokrug Uredbe 492/201, Direktive 2014/54/EU i Direktive 2014/50 u potpunosti ne odgovaraju potrebama platformskih radnika, posebno ako su zaposleni kao samozaposlene osobe (npr. prikriveno samozaposlene ili ovisne isključivo o jednom naručitelju). Konačno, unatoč relativno jasnim kolizijskim pravilima propisanim Uredbom 593/2008, Uredbom 883/2004 i Uredbom 987/2009, istraživanje je otkrilo neke zagonetke u primjeni s problematičnim praktičnim implikacijama u vezi s pitanjem utvrđivanja mjerodavnog prava.
Ključne riječi
platformski rad; rad putem digitalne platforme; sloboda kretanja radnika; koordinacija sustava socijalne sigurnosti; strukovne mirovine
Hrčak ID:
244583
URI
Datum izdavanja:
28.9.2020.
Posjeta: 3.011 *