Bogoslovska smotra, Vol. 90 No. 3, 2020.
Pregledni rad
Promišljanje o mogućoj evangelizaciji kao inkulturaciji u kontekstu postmoderne kulture
Davor Šimunec
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Ovim se člankom želi promišljati o mogućnosti evangelizacije kao inkulturacije u kontekstu postmoderne kulture, polazeći ponajprije od dvaju važnih crkvenih dokumenata u kojima se donekle dotiče ta problematika: pastoralne konstitucije Drugog vatikanskog koncila Gaudium et spes i apostolskog nagovora o evangelizaciji u suvremenom svijetu pape Pavla VI. Evangelii nuntiandi. Uz općenitije određenje kulture kao sveobuhvatnog i specifičnog agensa nekog društva, pitamo se o realnoj mogućnosti kršćanske inkulturacije u tzv. suvremenu postmodernu kulturu ukoliko ista biva obilježena otegotnom različitošću u odnosu na, primjerice, tradicionalne kulture kada je bila donekle moguća misijska inkulturacija (akomodacija) početkom XVII. stoljeća, kako su to radili misionari Robert de Nobili i Matteo Ricci u azijskom području. Ukoliko bi tzv. postmoderna kultura mogla biti obilježena i kao ne‑kultura, zbog njezine kriterijske pluralnosti i njezina nejasnog samovrednovanja nečega mogućega (i kulturalnoga) istinitoga, dobroga i lijepoga, što se ne mora autentično odražavati u zbilji (pače, sasvim suprotno), konstatiramo evangelizacijske poteškoće u pronalaženju spona zbiljske inkulturacije u postmodernom kontekstu. Zato nam se čini dragocjen doprinos pape Franje, koji u svojoj pobudnici Evangelii gaudium naglašava, suvremenoj otegotnoj situaciji usprkos, važnost zauzetoga autentično‑evangelizacijskog, osobnog i konkretnog djelovanja prema svijetu, koji i u postmodernom ozračju dinamično‑varijabilne društvene stvarnosti može iznjedriti tko zna kakve nove spone inkulturacijskog nadovezivanja kršćanske poruke.
Ključne riječi
Gaudium et spes; Evangelii nuntiandi; Evangelii gaudium; evangelizacija; inkulturacija.
Hrčak ID:
250188
URI
Datum izdavanja:
29.11.2020.
Posjeta: 1.432 *