Bogoslovska smotra, Vol. 77 No. 1, 2007.
Izvorni znanstveni članak
Pavlov govor u Ateni (Dj 17,22-31)
Mario Cifrak
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Pavao započinje svoju teodiceju u Ateni navještajem »nepoznatoga boga«, koji je stvorio svijet i sve na njemu. Boga, tvorca kozmosa, nalazimo i kod stoika (npr. Seneke). Taj Bog ne prebiva u rukotvorenim hramovima i ne treba poslugu ljudskih ruku (usp. Dj 17,24-25).
Pavao govori nadalje o stvaranju, nastavanju zemlje, traženju Boga, neznanju, pozivu na obraćenje i budućem sudu. Božji plan (όρίσας; Dj 17,26) vodi ljude da bi i oni tražili njega. Ideju Božje blizine nalazimo i kod stoika (pjesnik Arat). Pavao pojašnjava to božansko srodstvo tako da je pravi Bog živi Bog koji ne sliči nekom materijalu u kojem bi ljudi izradili njegov lik (usp. Dj 17,29). U tom smislu govore i epikurejci i stoici jer oni razumiju Pavla kao navjestitelja stranih božanstava, a Luka to njihovo (nerazumijevanje tumači činjenicom da je Pavao govorio (εύηγγελίζετο; Dj 17,18) o Isusu i uskrsnuću. Kako je to moguće povezati? Samo iz shvaćanja Isusova uskrsnuća, tj. iz optužbe Stjepanove iz koje proizlazi da je on naviještao Isusa Nazarećanina koji će razoriti Hram (usp. Dj 6,14). Uskrsli je taj nerukotvoreni hram (usp. Dj 7,48; Mk 14,58), a po shvaćanju filozofa su onda Isus i uskrsnuće božanstva jer u takvom hramu stanuju. Ovo »krivo« shvaćanje želi Pavao ispraviti pa poziva na obraćenje, jer će Bog suditi svijet po uskrslomu od mrtvih (usp. Dj 17,30-31).
Ključne riječi
Atena; stoici; epikurejci; rukotvoren - nerukotvoren; uskrsnuće
Hrčak ID:
23492
URI
Datum izdavanja:
17.7.2007.
Posjeta: 2.956 *