Izvorni znanstveni članak

Pojavnost dijagnoza temporomandibularnih disfunkcija i psihološkog statusa u hrvatskih pacijenata

Robert Ćelić
Samuel Dworkin
Vjekoslav Jerolimov
Mirela Maver-Bišćanin
Milica Julia Bago

Sažetak

Dijagnostički kriteriji za istraživanje temporomandibularnih disfunkcija (DKI/TMD) služe se dvoosnim sustavom za dijagnosticiranje i klasificiranje pacijenata s temporomandibularnim disfunkcijama (TMD). Svrha ove studije bila je istražiti pojavnost različitih tipova TMD-a, psihološkog distresa i psihosocijalne disfunkcije u hrvatskih pacijenata s TMD-om te usporediti podatke hrvatskih pacijenata sa švedskim, američkim i azijskim pacijentima s TMD-om. U istraživanju je sudjelovalo 154 pacijenta (117 žene, 37 muškarci) upućenih na Zavod za stomatološku protetiku i Zavod za oralnu kirurgiju Stomatološkog fakulteta u Zagrebu. Prosječna dob hrvatske populacije bila je 39 ± 14,5 godina. Raspodjele frekvencije i deskriptivna statistika dobiveni su uporabom SPSS statističkog programa (verzija 10), a hi-kvadrat statističke raščlambe (P < 0,05) bile su izvedene da bi se ispitale razlike prema spolu. Poremećaj grupe I (mišićni) nađen je u 64,9% pacijenata; poremećaj grupe II (pomak diska) nađen je u 31,8% i 27,3% pacijenata u desnim i lijevim čeljusnim zglobovima, pojedinačno; poremećaj grupe III (artralgija, artritis, artroza) nađen je u 21,4% i 26% pacijenata u desnim i lijevim čeljusnim zglobovima, pojedinačno. Procjena osi II psihološkoga statusa pokazala je da je 19,5% pacijenata imalo visoke rezultate depresije, a 27,3% imalo je visoke rezultate nespecifičnih fizikalnih simptoma (somatizacija). Psihosocijalna disfunkcija opazila se je u 21,4% pacijenata na osnovi rezultata stupnjevane kronične boli (stupanj III i IV). Nalazi osi I i II hrvatskih pacijenata s TMD-om bili su općenito slični onim u švedskim, američkim i azijskim populacijama. U sve četiri populacije žene su u reproduktivnoj dobi činile većinu pacijenata. Najčešći tip DKI/TMD dijagnoza bio je mišićni poremećaj. Znatan dio pacijenata s TMD-om bili su klinički depresivni i imali supovišene razine nespecifičnih fizikalnih simptoma. Ti rezultati pokazuju da su DKI smjernice korisne u klasificiranju pacijenata s TMD-om, podržavaju korisnost DKI/TMD za dobivanje istraživački i klinički važnih podataka te omogućuju međunarodnu i međukulturološku usporedbu kliničkih nalaza.

Ključne riječi

temporomandibularna disfunkcija (TMD); DKI/TMD protokol; psihološki distres; psihosocijalna disfunkcija

Hrčak ID:

2347

URI

https://hrcak.srce.hr/2347

Datum izdavanja:

15.12.2004.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.483 *