Bogoslovska smotra, Vol. 76 No. 2, 2006.
Izvorni znanstveni članak
Mogućnosti i granice suvremene znanosti. Epistemološke i etičke analize iz teologijske perspektive
Tonči Matulić
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Doprinos poduzima gotovo nemoguću misiju. Ta je spoznaja već razvidna iz ambicioznog naslova doprinosa »Mogućnosti i granice suvremene znanosti«. U tom smislu su potrebna neka jasna razgraničenja, a najvažnije se tiče teologijskog pristupa u obradi ove teme. U tu je svrhu doprinos podijeljen u šest zasebnih, ali međuovisnih paragrafa koji, slijedeći unutarnju logiku izlaganja, pokušavaju ponuditi jedan sintetički prikaz povijesnog i suvremenog problema granica i mogućnosti znanosti s dodatnim tematskim i sadržajnim razgraničenjima i pojašnjenjima. U prvom dijelu autor ističe polazište svojih promišljanja, a to je koncilska sinteza stanja duha i svijesti suvremenoga svijeta i čovjeka. U drugom dijelu autor poduzima korake u smjeru dokazivanja istinitosti jednog povijesnog, ali i doktrinarnog paradoksa, gledajući iz suvremene perspektive, a to je kršćansko ishodište moderne znanosti zajedno s nužnim biblijskim i teološkim pojašnjenjima. Imajući na umu taj paradoks, autor u trećem dijelu doprinosa daje vlastitu analizu Akvinčevog nauka o znanosti i autonomiji, ali to čini u svjetlu novijega crkvenoga nauka. Razlog tome leži u htijenju da se pokaže kako novovjekovni nesporazumi između Crkve i njezine teologije, s jedne, te netom rođene moderne znanosti, s druge strane, nisu u početku bili motivirani ni autentično vjerskim ni znanstvenim, nego većinom društvenim, institucionalnim i političkim razlozima. Posljedično, autor u četvrtom dijelu doprinosa pokušava pokazati da noviji crkveni i teološki nauk o autonomiji stvorenoga svijeta i o dužnoj autonomiji pojedinačnih znanosti i umjetnosti nije nekakva nova objava, nego je samo ispravno i kontekstualno tumačenje i razumijevanje poruke već sadržane u Objavi, a koju je već bio shvatio sv. Toma u govoru o znanstvenosti teologije i autonomiji drugih znanosti. Peti dio doprinosa bavi se realnim mogućnostima suvremene znanosti u svjetlu čitavog niza ozbiljnih i zabrinjavajućih problemskih izazova. Utoliko se otvara prostor za lakše i suvislije razlikovanje između čiste i primijenjene znanosti, a što posebno dolazi do izražaja u šestom dijelu doprinosa u kojemu autor daje neka načelna, epistemološka pojašnjenja u etičkom vrednovanju znanosti i znanstvene djelatnosti.
Ključne riječi
moderna znanost; autonomija; mogućnosti znanosti; granice znanosti; Drugi vatikanski koncil; teologija; kršćanstvo; Crkva; etika
Hrčak ID:
23978
URI
Datum izdavanja:
30.8.2006.
Posjeta: 3.935 *