Suvremena lingvistika, Vol. 47 No. 91, 2021.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.22210/suvlin.2021.091.01
Vidljivost autora u argumentacijskim esejima u J1 i J2: uporaba osobne zamjenice za prvo lice u hrvatskom jeziku
Lidija Cvikić
orcid.org/0000-0003-4090-0268
; Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Antonia Ordulj
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Razvoj jezične djelatnosti pisanja obuhvaća ovladavanje jezičnim obilježjima, funkcionalnim stilovima
i registrima povezanim uz pojedine tekstne vrste i žanrove, kao i učenje o tome kako pisanjem izraziti sebe.
Uključenost autora u tekst ili vidljivost autora, obilježava uporaba ličnih zamjenica za prvo i drugo lice,
prikazivanje autorovih umnih procesa, uporaba osjećajnih čestica i druge značajke (Petch–Tyson 1998).
Dosadašnja su istraživanja pokazala da način iskazivanja vidljivosti autora ovisi o čimbenicima poput vrste
teksta, kulturoloških konvencija, stupnja ovladanosti jezikom, autorova prvoga jezika itd. (Ädel 2001;
Petch–Tyson 1998; Rodríguez, Vázquez and Guzmán 2011; Zolotova 2014). U ovome se radu istražuje
iskazivanje autorove vidljivosti u tekstovima na hrvatskome kao materinskome (J1) i inome (J2) jeziku. U
istraživanju se polazi od pitanja o tome razlikuju li se izvornojezični i inojezični govornici hrvatskoga jezika
u uporabi osobnih zamjenica za prvo lice jednine i množine pri pisanju argumentacijskih tekstova. Građu
za analizu činilo je 80 argumentacijskih eseja izvornih (N=40) i inojezičnih govornika (N=40) hrvatskoga
jezika, a na temelju prikupljene građe provedena je kvantitativna i kvalitativna analiza. Kvantitativna analiza
pokazala je da inojezični govornici hrvatskoga jezika češće od izvornojezičnih rabe osobne zamjenice za
prvo lice. No, statistički značajna razlika pokazala se samo za uporabu zamjenice ja (u svim padežima), dok
za uporabu zamjenice mi nije bilo statistički značajne razlike između dvije skupine govornika. Kvalitativna
analiza pokazala je da obje skupine zamjenicu ja najčešće rabe u diskursnim funkcijama izražavanja autorova
stava i autorova iskustva, a zamjenica mi također se najčešće rabi za izricanje slične funkcije (iskazivanje
opće tvrdnje). Kvantitativni rezultati djelomično potvrđuju nalaze za druge jezike, a dijelom ukazuju na
specifičnosti hrvatskoga jezika. S druge strane, kvalitativni rezultati uz visok stupanj sličnosti u uporabi
zamjenica za iskazivanje diskursnih funkcija u prvome i inome jeziku također pokazuju i neke specifičnosti
uporabe ličnih zamjenica kod neizvornih govornika. Dobiveni rezultati donijeli su nove spoznaje o pisanju
na hrvatskome kao materinskome i inom jeziku te su na široj razini kao bitne čimbenike na ovladavanje
pisanjem u inome jeziku potvrdili kulturološke i jezične značajke te proces ovladavanja inim jezikom.
Ključne riječi
pisanje; vidljivost autora; lične zamjenice; hrvatski jezik; ini jezik
Hrčak ID:
261004
URI
Datum izdavanja:
27.7.2021.
Posjeta: 1.738 *