Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.47960/2712-1844.2021.7.309

Mjesta susreta u esejima Dževada Karahasana. Topologija kao kozmogonija

Jela Sabljić Vujica orcid id orcid.org/0009-0005-1401-9014 ; Sveučilište u Mostaru, Filozofski fakultet


Puni tekst: hrvatski pdf 153 Kb

str. 309-324

preuzimanja: 393

citiraj


Sažetak

Iznimnost eseja Dževada Karahasana počiva, prije svega, na povezanosti dijelova i cjeline. Koherencija je njihovo osnovno načelo tvorbe. Od uvodnog eseja u zbirci O jeziku i strahu do uvodnog eseja u Knjizi vrtova proteže se uzorak koji povezuje raznovrsne elemente diskursa, istovremeno se utiskujući u cjelinu. U ovom će se radu analizirati upravo tvorbena načela Karahasanove esejistike. Pritom će se ispitati u kojoj se mjeri koherencija Karahasanovih eseja utiskuje u procesu konkretizacije raznovrsnih diskurzivnih elemenata, a u kojoj je mjeri već utisnuta u diskurs. Taj se pristup čini neophodnim s obzirom na činjenicu da se forma eseja mora iznova potvrđivati u svakom činu konkretizacije. Konfiguracija je njezino osnovno načelo tvorbe. Analizom uvodnih eseja iz navedenih zbirki pokušat će se razlučiti mjera odnosa između tvorbenih i izvedbenih načela Karahasanove esejistike. U radu će se koristiti različiti teorijski uvidi o eseju kao formi, te Derridini i Gadamerovi hermeneutički zahvati na konkretnim jedinicama teksta, kako bi se što preciznije odredila ova mjera odnosa.

Ključne riječi

esej; govor; jezik; koherencija; konfiguracija.

Hrčak ID:

262208

URI

https://hrcak.srce.hr/262208

Datum izdavanja:

1.10.2021.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.203 *