Bogoslovska smotra, Vol. 76 No. 1, 2006.
Izvorni znanstveni članak
Nabožne volje općenito i nabožne zaklade: (kann. 1299-1310)
Nikola Škalabrin
; Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Đakovo, Hrvatska
Sažetak
Naslov IV. Nabožne volje općenito i nabožne zaklade Knjige V. Zakonika kanonskoga prava ima 12 kanona (kann. 1299-1310), koji se odnose na nabožne volje i nabožne zaklade. O nabožnim voljama govori se u kann. 1299-1302, a o nabožnim zakladama u kann. 1303-1307. Posljednja tri kanona (kann. 1308-1310) govore o mjerodavnoj vlasti s obzirom na nabožne volje i nabožne zaklade.
Nabožne volje i nabožne zaklade sačinjavaju dva načina sudjelovanja vjernika u ostvarenju crkvenih svrha. Za upotpunjenje njihovog pojma bitan je vjerski ili nadnaravni motiv. Prema tome, isključuje se svrha čistog čovjekoljublja. Nabožne volje su darovi vjernika bilo pravnim činom između živih bilo pravnim činom za slučaj smrti u korist crkvenih ili nabožnih svrha. Pojam nabožne zaklade je skok i obuhvaća različite pravne oblike (nabožne zaklade, zapise, djela i ustanove) usmjerene prema ostvarenju darova vjernika za vlastite svrhe Crkve. Nabožne su zaklade jedna vrsta nabožne volje, a mogu biti samostalne ili nesamostalne, već prema tome jesu li ili nisu osnovane kao pravne osobe.
Među novinama, koje je Zakonik uveo, nalaze se veoma široke ovlasti koje se priznaju dijecezanskim biskupima i ordinarijima s obzirom na smanjenje obveza nadodanih nabožnim svrhama, napose kada se radi o slavljenju misa.
Ključne riječi
nabožna volja; nabožna svrha; nabožna zaklada; samostalna nabožna zaklada; nesamostalna nabožna zaklada; dijecezanski biskup; ordinarij
Hrčak ID:
24237
URI
Datum izdavanja:
1.8.2006.
Posjeta: 1.938 *