Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.5673/sip.59.2.2a
Kako se environmentalisti nose s (još jednom) globalnom krizom: otpornost, ranjivost i intersekcijske krize
Jelena Puđak
; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Pandemija Covid-19 mnogostruko je utjecala na društvene sustave, kao još jedna od kriza koja,
uz one uslijed klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti, proizlazi iz složene interakcije
čovjeka i prirode. U tom smislu, stvaranje otpornosti na trenutnu i buduće krize postala je
zajednička referentna točka, kako u javnom, tako i u znanstvenom diskursu. U kontekstu izgradnje
otpornosti, civilni sektor ima važnu društvenu ulogu u promoviranju javnog interesa i
jačanju uloge građana u demokratskim društvima, omogućujući im na taj način sudjelovanje u
razvoju društva. Pokret za okoliš, kao jedan od najuspješnijih društvenih pokreta, spaja pitanja
zaštite okoliša s konceptima socijalne pravde i ekonomskog razvoja, izgrađujući tako otpornost
društva u cjelini. Istraživačka pitanja bila su: kako je pandemija Covid-19 utjecala na nevladine
organizacije iz područja zaštite okoliša te koje strategije su primijenili da bi se nosili s novom
situacijom i prilagodili joj se. Kako aktivisti za okoliš opisuju koncepte ranjivosti i otpornosti
unutar nevladina sektora? Koja su im očekivanja od budućih trendova u polju na koje se njihov
aktivizam odnosi? Rezultati ovog istraživanja upućuju na zaključak da je otpornost definirana
kao organizacijska prilagodljivost, fleksibilnost, unutrašnja socijalna kohezija, te kapacitet za
samoorganizaciju, s naglaskom na umrežavanje. Intersekcijske krize koje proizlaze iz složenog
odnosa čovjeka i prirode postavljaju izazov traženja i pronalaženja učinkovitog okvira za smještanje
problema unutar pokreta te ponovno uspostavljanje korektivne uloge u društvu.
Ključne riječi
intersekcijska kriza; otpornost; ranjivost; nevladine organizacije za zaštitu okoliša; pandemija
Hrčak ID:
265436
URI
Datum izdavanja:
12.11.2021.
Posjeta: 1.722 *