Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Genotoksičnost živina klorida nakon oralne izloženosti štakora vrednovana kometnim testom i mikronukleusnim testom

Ružica Rozgaj
Vilena Kašuba
Maja Blanuša


Puni tekst: engleski pdf 107 Kb

str. 9-15

preuzimanja: 1.911

citiraj


Sažetak

Živa je toksičan element koji se nakon ulaska u organizam inhalacijom ili ingestijom odlaže najvećim dijelom u bubrezima. U ovom radu praćen je genotoksični učinak živina klorida na ženkama štakora. Životinje u dobi od 14 tjedana podijeljene u tri skupine od po osam životinja primale su oralno različite doze živina klorida, 0,068, 0,136 i 0,272 mg kg-1 tjelesne težine. Četvrta skupina od osam životinja služila je kao kontrola. Tri dana nakon zadnje doze živina klorida životinje su žrtvovane. Maseni udjel žive u jetri i bubrezima mjeren je atomskom apsorpcijskom spektrometrijom. Rezultati pokazuju značajan porast masenog udjela žive u bubrezima nakon izlaganja dvjema višim dozama živina klorida, dok je u jetri značajno opterećenje živom opaženo samo kod najviše koncentracije živina klorida. Uzorci krvi životinja analizirani su kometnim testom i mikronukleusnim testom uzoraka supravitalno bojenih akridin oranžom. Primjena ovih dvaju testova pokazala se dobrim izborom pri procjeni genotoksičnosti živina klorida. Naši rezultati pokazuju da izloženost niskim dozama živina klorida može prouzročiti mjerljive genotoksične učinke. Duljina repa, moment repa i učestalost mikronukleusa značajno su povišeni kod tretiranih životinja u odnosu na kontrolu, ali učinak doze nije opažen.

Ključne riječi

bubrezi; in vivo mikronukleusni test; jetra; živa

Hrčak ID:

185

URI

https://hrcak.srce.hr/185

Datum izdavanja:

17.3.2005.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.300 *