Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.22586/csp.v53i3.18265
Koncepcija općenarodne obrane i društvene samozaštite – militarizam samoupravnoga socijalizma
Davor Marijan
orcid.org/0000-0002-3722-6981
; Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Koncepcija općenarodne obrane i društvene samozaštite, kako se od sredine 1970-ih zvao jugoslavenski obrambeno-zaštitni sustav, počela se provoditi nakon invazije zemalja Varšavskoga ugovora na Čehoslovačku u kolovozu 1968. Jugoslavenski komunisti smatrali su da se takvoj, iznenadnoj i uspješnoj agresiji mogu učinkovito suprotstaviti samo organiziranim angažmanom svih raspoloživih potencijala društva na temelju svojega revolucionarnog iskustva i promišljanja klasika marksizma o naoružanome narodu. Tako je počela nastajati obrambena koncepcija koja je osjetno opteretila društvo, povećala ionako velike financijske izdatke za vojsku i potaknula militarizaciju društva. Premda je istovremeno s obrambenom funkcijom problematizirana i funkcija sigurnosti društva pod imenom društvena samozaštita, pravi poticaj za njezino teorijsko i praktično uobličavanje dao je upad naoružane skupine Feniks u Jugoslaviju u ljeto 1972. No do koliko-toliko učinkovite fuzije tih dvaju zaštitnih kompleksa doći će tek 1979. osnivanjem komiteta za općenarodnu obranu i društvenu samozaštitu, koji su u obrambeno-zaštitnom sustavu trebali osigurati rukovodeću ulogu Saveza komunista Jugoslavije.
Ključne riječi
Jugoslavija; Hrvatska; Savez komunista Jugoslavije; obrana, sigurnost; militarizam,Yugoslavia; Croatia; League of Communists; defence; security; militarism
Hrčak ID:
267369
URI
Datum izdavanja:
16.12.2021.
Posjeta: 2.906 *