Stručni rad

Procjena stanja lokomotornog sustava skakača u vis u prevenciji zdravstvenih problema

František Langer ; Faculty of Physical Culture of the Palacky’s University Olomouc, Czech Republic
Alena Langerova ; University of Defence, Faculty of Economics and Management, Brno, Czech Republic

Sažetak

Uvod
Preduvjet za uspješno izvođenje kompleksnih kinetičkih struktura skoka u vis je sposobnost podnošenja visoko intenzivnih fizičkih napora koje nameće, između ostaloga, i teške zahtjeve na pripremljenost i funkciju lokomotornog sustava. U današnje se vrijeme, odraz u atletskim skakačkim disciplinama izvodi vrlo eksplozivno – kratkim i snažnim kontaktom s podlogom (tc = 0,15-0,22 s), stoga se i pregibanje koljena odrazne noge smanjuje. Koljeno je u skoku takvom tehnikom manje opterećeno, ali se opterećenje povećava na drugim dijelovima lokomotornog sustava koji sudjeluju u pokretu. Nakon više od dvadesetogodišnjeg promatranja domaćih, ali i stranih skakača u vis, može se reći da se većina ozljeda dogodi neočekivano, bez upozorenja te da ih ne karakterizira znatna bol koja je obično povezana s ozbiljnim ozljedama. Te ‘’prilično čudne’’ ozljede tema su ovog članka. Morfologija noge utječe na stanje i funkcionalnost posturalnih mišića donjih ekstremiteta i/ili također može utjecati na stanje mišićnih skupina i zglobova u donjem dijelu trupa. Pridalova (2002) tvrdi da su donji ekstremiteti ograničavajući faktor za maksimalnu sportsku uspješnost u skoku u vis. Razlike u anatomskoj strukturi donjih ekstremiteta često se mogu vidjeti u skakača u vis, a te razlike, kada se zanemare, mogu prouzrokovati komplikacije u kasnijem tijeku sportske karijere. Uzmu li se u obzir velik volumen i intenzitet opterećenja, a stoga i velika naprezanja koja atletičarevo tijelo mora podnijeti premda su nejednako raspoređena, nepažnja u najranijoj fazi sportske karijere može rezultirati trajnim ozljedama. Cilj je ovog rada otkriti i analizirati zdravstvene probleme lokomotornog sustava vrhunskih skakača u vis koji mogu biti prouzrokovani njihovim intenzivnim aktivnostima.
Rezultati
Učestalost pojavljivanja zdravstvenih problema u 47 promatranih skakača u vis (nmuškaraca = 29; nžena = 18) bila je visoka. Da bi se utvrdilo stanje lokomotornog sustava ispitanika, koristio se upitnik. Ispitivani sportaši u upitniku su ukratko opisali probleme i ozlijeđene dijelove tijela. Ova je metoda istraživanja odabrana kako bi potvrdila i upotpunila podatke koji su dobiveni putem invazivnijih tehnika ispitivanja (In-Depth Interview i Focus Group Discussion). Prema dijelu lokomotornog sustava skakača u vis koji je bio ozlijeđen dobiveni su rezultati podijeljeni u sedam dijelova tijela (stopalo, potkoljenica, koljeno, natkoljenica, zdjelični pojas, kralješnica i ostalo) te su podaci računalno obrađeni. Utvrđeno je da je najviše zdravstvenih problema bilo s odraznom nogom, s lumbalnim i torakalnim dijelom kralješnice, koljenom odrazne noge te s Ahilovom tetivom.
Rasprava i zaključak
Na temelju vrednovanih protokola provedenih intervjua s vrhunskim skakačima u vis te sagledavanjem izmjerenih vrijednosti sila koje se pojavljuju u skoku u vis, može se zaključiti da je najviše ozljeda lokomotornog aparata uzrokovano jednim ili kombinacijom dvaju ili više sljedećih faktora:
● visokim vrijednostima reaktivnih sila pri odrazu
● neadekvatnim trenažnim opterećenjem
● neuravnoteženim kondicijskim treningom (osobito kod početnika)
● nepravilnom tehnikom odraza
● anatomskim predispozicijama za ozljeđivanje.
Opće preporuke za provedbu zahtjevnih sportskih treninga skakača u vis koje su rezultat našeg dugogodišnjeg istraživanja glase:
● Iskoristiti što više različitih trenažnih podražaja koji se razlikuju prema trenažnim sadržajima i uvjetima u kojima se trening provodi.
● Adaptacija sportaša na visoke vrijednosti reaktivnih sila pri odrazu trebala bi odgovarati morfološkim, fiziološkim, biomehaničkim i zdravstvenim standardima.
● Optimalna količina trenažnog napora i poštovanje odgovarajućeg međusobnog odnosa volumena i intenziteta trebala bi odgovarati razini sportaševe uspješnosti.
● Pri unapređenju izvedbe, paziti na optimalnu izmjenu napora i odmora – ne samo da se za vrijeme odmora nadoknađuju potrošene rezerve energije, već se za vrijeme odmora stvaraju energetske rezerve koje premašuju prvotno stanje tih energetskih supstancija.
● Iskoristiti vježbe kojima će se postići opća kondicijska pripremljenost koja je potrebna za kvalitetan trening i o kojoj ne ovisi razina kinetičke specijalizacije, ali može pomoći njezinu unapređenju.

Ključne riječi

Hrčak ID:

24840

URI

https://hrcak.srce.hr/24840

Datum izdavanja:

30.6.2008.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 3.971 *