Izvorni znanstveni članak

Aristotelov glazbeno-teorijski spis Περι άκουστων / De Audibilibus (U latinskom prijevodu Frane Petrića) (I. dio)

Krešimir Čvrljak ; Odsjek za povijest hrvatske književnosti HAZU, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

U spisu Περι άκουστων /De audibilibus/ O čujninama Aristotel raznostrano propituje nosive glazbeno-teorijske osobine i obilježja glasova, zvukova i glazbala, tj. kakvoću, položaj, visinu, dubinu i boju zvukova i glasova, te zvuk i kakvoću glazbala. Spis obiluje mediko-filozofskim, ali i čistim medicinskim, te prirodoznanstvenim elementima. Dakle, Filozof provlači spisom i svoje filozofske refleksije s kojima uopćava posebno i od ničega upućuje na više. Tek pomnijim iščitavanjem spisa biva jasnije da čitatelj preda se dobiva interdisciplinarno, polivalentno štivo kakvo i dolikuje antičkom enciklopedistu Aristotelu Filozofu. Sve što je u prirodi, obrtništvu, poljodjelstvu, životinjskom carstvu moglo Aristotelu poslužiti za dobru usporedbu, objasnidbeni primjer i u snažnu potvrdu za sve ono čemu je želio ukazati na počelo, postanje, bit i svrhu, za time i poseže. Svoje iskaze snažno ovjerava i kod svojih prethodnika. Razvidno je dakle da, gdje god mu se to učinilo uputnim, Aristotel bi svoje razlaganje bolje objasnio prizorom iz života: pluća/mijeh, izdisajni udarac/izbačeni predmet, uzak dušnik/morski tjesnac, itd. Ponuđena paradigmatika Aristotelovi su argumentacijski obrasci za sveobjašnjivost uz pomoć prirode. Filozof je tako svoj peripatos protegnuo na svekoliku prirodu. Mjestimice je zamjetna kontekstualna nepovezanost Aristotelovih refleksija, koje kadšto većma digresivno negoli u kontekstualnom suodnosu stoje. Međutim, samo se časomice može činiti da je poneko objasnidbeno proširenje izmaklo Aristotelovu nadzoru. Upusti se naime mjestimice u razlaganje i tek prividno se znatnije u raščlambi odaleči, da bi mu na kraju glavna misao bila željeno izložena: živo oprimjerena, snažnije potvrđena i punojasno predana. Petrić je, uz druge prevoditelje, pridonio punijoj razložitosti uključivanja Aristotela u povijest glazbe. Prijevodom spisa De audibilibus mogao je svoje bolje poznavatelje samo dodatno uvjeriti da mu glazba, naspramno filozofiji, nije bila ni Tacitova «terra incognita» ni uzgredna. Prema Petriću načelno zauzimamo isti stav kao i prema Aristotelu: u prebogatom tradicijskom naslijeđu nije mu ostalo neuporabljeno i drugo veslo na filozofskom brodu Talesovom vodom: Muzika.

Ključne riječi

Aristotel; A. E. Gogava; H. B. Gottschalk; C. V. Palisca; F. Petrić; Porfirije; boja; dahnuće; disaj; glas; glasić; glasotvorni organi; glazbalo; izdisaj; izglasajnost; jezičak; konjić/stupka/prečka/; pluća; rog; sluh; stanka; struna; suzvučje; tibia/auló

Hrčak ID:

24894

URI

https://hrcak.srce.hr/24894

Datum izdavanja:

2.6.2008.

Posjeta: 1.927 *