Izvorni znanstveni članak
Vrhbosanska nadbiskupija u građenju duhovne skrbi za vojnike, redarstvenike i zatvorenike
Tomo Knežević
Sažetak
Kao što je to bilo u istočnoeuropskim zemljama s padom i nestankom bezbožnog komunističkog sustava, to isto dogodilo se i na našim prostorima. Nestaju željezne ograde i razne prepreke dušobrižničke komunikacije između Crkava i vjerskih zajednica s jedne strane i posebno čuvanih i osjetljivih državnih struktura kao što su vojska, policija i zatvori s druge strane. Tako nestaje „opasnost“ od „lošeg“ utjecaja i Katoličke crkve na vjernike katolike pripadnike oružanih snaga i policijskih postrojbi pojedinih zemalja bivše zajedničke države. U svemu tome svoje mjesto imala je i Bosna
i Hercegovina. Sretni smo i radosni da su ta teška vremena prošla. I ove prostore zahvatio je val slobodnog življenja i artikuliranja. Pa tako i u postrojbama vojske, redarstvenika, pritvorenika i zatvorenika. Ali taj dio vjernika u ovom postkomunističkom i poratnom vremenu traži i posebnu institucionalnu skrb Katoličke crkve kakva je već poodavno uređena u mnogim demokratskim zemljama Europe i svijeta. U domovinskom ratu ni u Bosni i Hercegovini ni u Republici Hrvatskoj nije postojala institucionalna skrb, već su vojnici i redarstvenici dušobrižnički zbrinjavani preko pojedinih župnika i kape lana, i
to na području koje je pokrivala župna zajednica na kojem je boravila vojska i redarstvenici. Kad su kod svojih kuća, onda su pripadali dušobrižničkoj brizi župâ svojega življenja. U svojem povijesnom hodu vojno dušobrižništvo Katoličke crkve na prostoru Bosne i Hercegovine bilo je raznoliko u idejama i u ostvarenjima. Njegov oblik bio je plod raznih povijesnih okolnosti i situacije u kojima je živjela Katolička crkva i svaki njezin član. Išlo je vlastitim putem, ali je ostvarivalo svoje poslanje u konkretnom vremenu i na konkretnom prostoru. Međutim, gradeći dušobrižništvo vojske, redarstvenika, pritvorenika i zatvorenika u Bosni i Hercegovini tijekom minulih deset godina, trebalo ga je učiniti takvim da odgovori potrebama vremena i vjernika u kojem se nalazila Katolička crkva. Učinilo se sve kako bi javnost shvatila kako ono nije projekt dodvoravanja vjerskim zajednicama nekih političkih stranaka, nego da dušobrižništvo vojske, redarstvenika, pritvorenika i zatvorenika, kao najstariji staleški pastoral, pripada odgovornosti Katoličke crkve, ali isto tako je danost prisutna u svim demokratskim društvima, i to bez obzira na način njezina ustrojstva. Postavljalo se i pitanje kako ćemo urediti dušobrižništvo vojske, redarstvenika, pritvorenika i zatvorenika tijekom minulih deset godina? Koji model odgovara ovom podneblju i našem vjerniku? Trebalo ga je urediti tako kako bi u budućnosti zadovoljilo vjerničke potrebe Hrvata katolika, ali i drugih koji s nama žive, ali pripadaju drugim Crkvama i vjerskim zajednicama u Bosni i Hercegovini. U svijetu postoje mnogi modeli. Mnogi međunarodni predstavnici, zavisno od političke i financijske moći, predstavljali su i gurali nam modele zemalja iz kojih dolaze, čak i uz potporu pojedinaca iz crkvenih redova. Za te brojne informacije svima smo im bili zahvalni. Od svih njih uzeto je ono što je najbolje i stvoren je vlastiti bosansko-hercegovački model s kojim ćemo biti zadovoljni mi, ali i drugi s kojima gradimo vojno dušobrižništvo u Bosni i Hercegovini
Ključne riječi
dušobrižništvo; ustrojstvo; Vrhbosanska nadbiskupija; oružane snage BiH; obrana
Hrčak ID:
272274
URI
Datum izdavanja:
22.2.2011.
Posjeta: 396 *