Zlata Blažina-Tomić neočekivano je preminula 29. studenoga 2021. u svom domu u Montrealu, pokrajina Quebec u Kanadi. Sa svojom kćeri Vesnom Zlata je do zadnjeg dana uživala u obiteljskom životu. Voljela je dobru knjigu, zanimljiv dokumentarac, teniska natjecanja, čašu vina i kolače koje su donosile prijateljice.
Zlata ostavlja u tuzi kćer Vesnu Blažina kao i brojne rođake i prijatelje u Kanadi, Sjedinjenim Državama Amerike i u Hrvatskoj.
Zlata Tomić rođena je 5. siječnja 1926. u Srijemskoj Mitrovici i do 15. godine živjela je u Požegi gdje je njezin otac imao poduzeće za preradu drva i proizvodnju parketa te prvu električnu pilanu u Slavoniji. Godine 1940., zbog ratnih uvjeta, Zlata se preselila u Zagreb s majkom Anom Kovač (1901. – 1992.), ocem Slavkom Tomićem (1897. – 1989.) i bratom Tomislavom (1921. – 1987.). Odabrala je Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je 1967. diplomirala povijest i latinski. U dobi od 21 godine, na izletu na Sljeme, sjeverno od Zagreba, upoznala je Josipa Blažinu (1919. – 1968.), budućeg odvjetnika, za kojeg se udala u siječnju 1947. godine. U studenom iste godine dobili su kćer Vesnu.
U kolovozu 1967., sa suprugom i kćeri, Zlata se preselila u Montreal. Njezin je suprug nažalost preminuo na sam Božić 1968.. Od prosinca 1970. do rujna 1991. godine Zlata je radila kao bibliograf na razvijanju zbirke suvremenih i rijetkih knjiga iz povijesti medicine u knjižnici Osler na sveučilistu McGill u Montrealu. Nakon osnutka novih stalnih fondova kao što su Friends of the Osler Library ili zaklada Class of Medicine 1936., horizonti nabave knjiga znatno su se proširili. Zlata je morala preuzimati sve veću odgovornost za sve složeniji i zahtjevniji razvoj zbirke knjiga. U svakom je slučaju dokazala da je na visini tih izazova i aktivno je sudjelovala u podnošenju molbi za te fondove kod Social Sciences and Humanities Research Council of Canada i magistralno upravljala dodijeljenim dotacijama za razvoj knjižnice. Unatoč svim tim promjenama, Zlata je pokazala nepogrešivo znanstveno oštroumlje, poznavanje stranih jezika, profesionalnu temeljitost i nevjerojatan osjećaj za vrijednost novca. Iznad svega, bila je svim svojim bićem odana knjižnici Osler i kvaliteti zbirki u njoj, a ta je posvećenost odigrala bitnu ulogu u preobražavanju knjižnice u prvorazredno znanstveno vrelo za povijest medicine.
Godine 1981. magistrirala je na sveučilistu McGill s tezom Historical Development of the Laws and Regulations Concerning Public Health in Dubrovnik (Ragusa) from the 13th to the 15th Century. U isto vrijeme, bila je također aktivna u hrvatskoj zajednici u Montrealu. Kada je 1990. u Montrealu utemeljena AMCA (Almae Matris Croaticae Alumni) Quebec ili Društvo bivših studenata hrvatskih sveučilišta, Zlata je izabrana za potpredsjednicu (1990. – 1995.). Za vrijeme ratnih godina 1991. – 1995., dok se Republika Hrvatska borila za svoj opstanak, cilj društva AMCA Quebec bio je pomoći sveučilištima i njihovim studentima na svaki način, pa i slanjem humanitarne pomoći.
Inspirirana radovima prof. Mirka Dražena Grmeka na sveučilištu Sorbonne, koji je ustanovio da je Dubrovnik, u prošlosti poznat i kao Ragusa, bio prvi grad-država koji je uspostavio karantensku uredbu čak davne 1377., Zlata je započela svoje istraživanje u Državnom arhivu u Dubrovniku. Dokazala je da je Dubrovnik nastavio usavršavati svoje protukužne mjere i da je 1390. utemeljio prvi stalni zdravstveni ured u Europi. To je istraživanje dovelo do doktorata na sveučilištu u Zagrebu. Godine 2001. Zlata je obranila disertaciju pod naslovom Uloga javnih zdravstvenih službenika – Kacamorata, vijeća i medicinske profesije u sprečavanju kuge u Dubrovniku u 16. stoljeću. Dobitnica je subvencije Hannah Instituta za povijest medicine (sada Associated Medical Services) iz Toronta, kao i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti iz projekta Proučavanje hrvatske medicinske baštine. Na međunarodnim kongresima povijesti medicine diljem svijeta održala je velik broj znanstvenih referata iz povijesti zdravstvenih službi u Dubrovniku, između ostalog, u Charlestonu, Dubrovniku, Istanbulu, Moskvi i Vancouveru.
U prosincu 2007. godine Zavod za povijesne znanosti u Dubrovniku Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti objavio je njezinu knjigu Kacamorti i kuga: utemeljenje i razvoj zdravstvene službe u Dubrovniku. Zajedno sa svojom kćeri Vesnom Blažina, 2015. objavila je drugu knjigu Expelling the Plague: The Health Office and the Implementation of Quarantine in Dubrovnik,1377–1533 (Montreal, Kingston: McGill – Queen’s University Press) koja je pobudila veliko zanimanje u svijetu. Jedan dio Zlatinog istraživanja temelji se na latinskom rukopisu Libro deli Signori Chazamorbi, 1500–1530 ili Knjiga gospode zdravstvenih službenika. Transkribirani tekst te arhivske knjige iz Državnog arhiva u Dubrovniku, koji su uredili Zlata Blažina-Tomić, Vesna Blažina, Zdravko Šundrica i Nella Lonza, objavio je Zavod za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku u prosincu 2021. godine. Zlata je s nestrpljenjem očekivala objavljivanje te knjige, ali nažalost nije dobila priliku da ju uzme u ruke.
Do zadnjeg trenutka svojeg života Zlata je bila u dodiru sa svojom rodbinom i prijateljima u Kanadi, Hrvatskoj i drugdje u svijetu. Zanimala se za novosti, posebno u znanosti i kulturi. Sve do pandemije koronavirusa, u pratnji kćeri Vesne i prijateljica, prisustvovala je koncertima klasične glazbe, kako u Montrealu tako i u Zagrebu. Prema njezinoj želji, čim to prilike dopuste, sprovod će biti obavljen u Montrealu, a njezina će urna biti prenesena u Zagreb i položena u grob njezinih roditelja.