Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.33254/piaz.39.1.5
Bioarheološka studija populacije iz Gore kraj Petrinje, Hrvatska
Željka Bedić
orcid.org/0000-0002-0134-5399
; Antropološki centar, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, Hrvatska
Juraj Belaj
orcid.org/0000-0001-8953-3820
; Institut za arheologiju, Zagreb, Hrvatska
Filomena Sirovica
orcid.org/0000-0001-6662-8915
; Arheološki muzej u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Iz sakristije crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori analizirano je 50 kostura koji se datiraju od samoga početka XI. pa sve do kraja XVI. ili početka XVII. stoljeća te su kronološki podijeljeni u četiri faze ukopavanja. U svim je fazama kod žena uočena visoka prosječna doživljena starost te je, osim u prvoj fazi, primjetna njihova podzastupljenost u odnosu na muškarce. Najveći mortalitet djece zabilježen je između 2. i 8. godine života kada je fiziološki stres najveći. Pokazatelji subadultnog stresa zabilježeni su u svim fazama te ukazuju na loše životne uvjete i neadekvatnu prehranu. Na to upućuju i slučajevi skorbuta zabilježeni i u prvoj i u drugoj fazi te pojava zaraznih bolesti u prvoj (lepre) i četvrtoj fazi (tuberkuloze). S druge strane, u gorskom je uzorku zabilježena niska učestalost trauma, a većina prisutnih odnosi se na slučajne ozljede. Ipak, o prisutnosti namjernoga nasilja govori perimortalna trauma kod djeteta iz prve faze te antemortalna trauma na nosnim kostima žene iz četvrte faze. Na relativno malome uzorku iz sakristije zabilježen je iznenađujuće velik broj patoloških promjena, visoka učestalost indikatora subadultnog stresa i prisutnost namjernoga nasilja, što ukazuje na nepovoljne životne uvjete na ovome prostoru u svim razmatranim fazama.
Ključne riječi
Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije; sakristija; groblje; faze ukopavanja; bioarheološka analiza; skorbut; zarazne bolesti; traume
Hrčak ID:
280991
URI
Datum izdavanja:
28.7.2022.
Posjeta: 971 *