Pregledni rad

Tumori kosti u djece: učestalost, dijagnoza, kirurško liječenje i komplikacije

Miroslav Smerdelj ; Department of Orthopedic Surgery, Clinical Hospital Center Zagreb and Zagreb University School of Medicine, Croatia
Robert Kolundžić ; Department of Orthopedic Surgery, Clinical Hospital Center Zagreb and Zagreb University School of Medicine, Croatia
Dubravko Orlić ; Department of Orthopedic Surgery, Clinical Hospital Center Zagreb and Zagreb University School of Medicine, Croatia
Marko Bergovec ; Department of Orthopedic Surgery, Clinical Hospital Center Zagreb and Zagreb University School of Medicine, Croatia

Sažetak

Liječenje tumora kosti posljednjih se desetljeća znatno promijenilo. Zahvaljujući napretku temeljne znanosti u području biologije tumora, boljoj mogućnosti otkrivanja i snimanja tumora, kirurškim metodama i suvremenim kirurškim instrumentima, otkriću i primjeni nove tehničke opreme, a posebice kemoterapiji i radioterapiji postignuto je mnogo. U Hrvatskoj se godišnje otkrije oko 100 novih bolesnika s primarnim tumorom kosti (dobroćudnih i zloćudnih) i toliko ih se liječi u Klinici za ortopediju Kliničkog bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sevučilišta u Zagrebu, a gotovo polovica tih bolesnika (45%) mla|a je od 20 godina. Najčešći dobroćudni tumori kosti su osteohondrom, jednostavna (juvenilna) koštana cista i osteoidni osteom, dok su najčešći zloćudni tumori kostiju osteosarkom i Ewingov sarkom. Tumori kostiju uglavnom se nalaze u dugim kostima (femur, tibija, humerus), a najčešće sijelo tumora je područje koljenoga zgloba.
Povijest bolesti i pregled upotpunjen laboratorijskim i radiološkim nalazima i dalje su temelj za postavljanje dijagnoze tumora. Konvencionalni rtg pregled mora biti prvi i najvažniji dio snimanja tumora, nakon čega slijede scintigrafija, CT, MRI, ultrazvuk te histološka ili citološka analiza. Biopsija je najtočnija metoda u dijagnozi tumora i zadnji dijagnostički postupak koji se mora obaviti. Citološka analiza je korisna kad je riječ o tumorima mekog tkiva.
Individualni pristup bolesniku nužan je za izbor najprikladnijeg oblika kirurškog liječenja tumora kosti. Izbor - kirurške terapije ovise o vrsti tumora, sijelu i ostalim čimbenicima rizika svakog pojedinog bolesnika. Kirurgija spašavanja ekstremiteta znači resekciju tumora ’en bloc’ sa zahvaćenim dijelom kosti kroz zdravo tkivo i rekonstrukcijom defekta, uz sačuvanje zahvaćenog ekstremiteta; taj se postupak danas primjenjuje u oko 85% bolesnika sa zloćudnim tumorima kosti. Rekonstrukcija se može izvesti biološki (auto- ili homotransplantatom) ili stranim materijalom (endoprotezom ili koštanim cementom). Rekonstrukcija mekog tkiva velik je izazov u tome dijelu liječenja i komplikacije nisu rijetka pojava. Amputacija još uvijek ima i ubuduće će imati važno mjesto u liječenju bolesnika sa zloćudnim tumorima kosti.
Odluku o naknadnoj primjeni kemo- i/ili radioterapije zajedno trebaju donijeti pedijatar, onkolog i ortopedski kirurg u skladu s me|unarodnim smjernicama.
Daljnja zadaća u liječenju bolesnika s tumorima kosti jest podupirati i/ili odrediti reparativne postupke. Regeneracija kosti i okolnoga tkiva uvijek je bolja solucija od rekonstrukcije defekta.

Ključne riječi

tumori kosti u djece; dobroćudni; zloćudni; dijagnoza; liječenje

Hrčak ID:

281499

URI

https://hrcak.srce.hr/281499

Datum izdavanja:

7.12.2006.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.285 *