Revija za sociologiju, Vol. 33 No. 3-4, 2002.
Izvorni znanstveni članak
Elementi Parsonsove teorije ideologije
Nenad Fanuko
; Filozofski fakultet u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Sažetak
Parsonsa se standardno uzima kao najistaknutijeg predstavnika “teorije o zajedničkoj kulturi”, koja se implicite razumije kao apologija dominantne ideologije. Vrijednosti, konsenzus, integracija, solidarnost neke su od ključnih riječi kojima se Parsonsa optužuje za jednostran pogled na društvo kao harmoni čnu cjelinu. U strukturalno-funkcionalnoj fazi svoje teorije (u knjizi The Social System) Parsons govori o ideologiji na dva načina: prvo, sa stajališta sociologije znanja i kognitivnih manjkavosti ideologije, i drugo, u vezi s socijalnim funkcijama ideologije – usmjerenosti na integraciju kolektiva, tako da je njegova pozicija izvorno sociološka a ne epistemološka. Njegovo je shvaćanje ideologije neutralno i inkluzivno. U razmatranju društvene promjene Parsons ideologiju kritički smješta u konceptualni okvir povezan s Weberovom tezom o racionalizaciji i Durkheimovom teorijom diferencijacije. Taj dinamički međuodnos između Durkheimove teorije solidarnosti i Weberove teorije racionalizacije i karizme pokazuje kako Parsons promatra ideologiju vrlo obuhvatno – kao integrativni i istodobno “remetilački” faktor u društvenoj evoluciji. To se može pokazati na dva koncepta iz kasnije faze Parsonsove teorije – na konceptima socijetalne zajednice i dediferencijacije. Ovdje se ideologija jedanput pojavljuje kao integrativna i stabilizirajuća (u obliku vrijednosne generalizacije i inkluzije), a drugi put kao dinamizirajući faktor (kao vrijednosni fundamentalizam i Gemeinschaft). Taj opći teorijski okvir potpuno je prikladan za razumijevanje procesa u suvremenim društvima – primjerice recentnih nacionalističkih pokreta ili imigracijskog pitanja u visokorazvijenim državama.
Ključne riječi
IDEOLOGIJA; SOCIOLOŠKA TEORIJA; PARSONS; DIFUZNA SOLIDARNOST; DEDIFERENCIJACIJA
Hrčak ID:
25899
URI
Datum izdavanja:
31.12.2002.
Posjeta: 4.938 *