Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Ponovni pristup Marulićevoj Instituciji: Ogled o razlozima uspjesima

Charles Béné


Puni tekst: francuski pdf 557 Kb

str. 145-173

preuzimanja: 432

citiraj


Sažetak

Marulićeva Institucija postavlja pred nas osjetljivo pitanje: kako objasniti činjenicu da je djelo, što gaje u posljednjim godinama 15. st. sastavio neglasovit auktor, a objavio neugledan izdavač, k tome djelo koje odudara od ukusa humanizma u punom uzletu - doživjelo, u četiri navrata, europski uspjeh, i u izdanjima latinskog izvornika i u izdanjima prijevoda? Utoliko više iznenađuje što je Marulić, iako poznat i kao humanistički pjesnik, dugo bio smatran za srednjovjekovnoga teološkog pisca (usp. Goleniščev-Kutuzov, 1973)
1. Marulić – srednjovjekovni teolog?
1.1. Valja kazati da je više aspekata Institucije moglo pridonijeti stvaranju takva mišljenja. Već od prvih redaka Predgovora u djelu se odbacuju antički junaci kao životni uzori (u vremenu kada je Valerije Maksim bio u modi), kao što je već deset godina prije, u Predgovoru Evanđelistaru, Marulić jednako žustro odbacio antičke filozofe.
1.2. De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, već je odavno zamijećeno, pokazuje očitu srodnost s djelom De modo bene vivendi ad sororem, koje je pripisano sv. Bernardu. Osim sličnosti naslova može se zapaziti isti postupak: posrijedi je upućivanje u kršćanski život; ista progresija u 70-ak poglavlja, koliko obuhvaćaju te dvije institucije: anonimni auktor slijedi kršćaninov život, otkrivanje vjere, praksu bogoslovnih kreposti, da bi završio s posljednjim stvarima.
1. 3. Marulićevo djelo obilno se poziva na srednjovjekovne izvore i legende; ne preuzima samo iz Zlatne legende, nego se često služi i apokrifnim spisima, koje će nešto kasnije Erazmo podvrgnuti strogoj kritici.
1. 4. Napokon, kako ne primijetiti da ova knjiga, koja će nadmašiti tolike druge, pokazuje sklonost »sumama«, što se vidi iz iznimne količine prikupljenih primjera, preuzetih iz Staroga i Novog zavjeta, iz patrističkog razdoblja te iz cijeloga srednjovjekovlja.
2. 1. Ta nas izvanjska svojstva ne smiju zavarati, jer publika kojoj se Marulić obraća jest nova publika. De modo bene vivendi ad sororem, kao što je razvidno iz naslova, bijaše namijenjen redovnici; nasuprot tome, kao što će postupiti Erazmo u svojem Enchiridion iz 1506. obraćajući se dvorjaniku, i kao što će učiniti sv. Franjo Saleški u svojem Uvodu u sveti život, Marulić se obraća ne samo svećenstvu, nego i svjetovnjacima.
2.2. Prvo i najvažnije mjesto Marulić daje primjerima, uvjeren da su primjeri učinkovitiji od savjeta. Vrlo kratka poglavlja pseudo-Bernarda sastoje se uglavnom od duhovnih savjeta; primjeri su rijetki, pri čemu često samo jedan uzor utjelovljuje ovu ili onu krepost.
2. 3. Duh djela različit je. Pseudo-Bernard posvećuje znatan broj poglavlja grijesima koje treba izbjegavati ili iskušenjima koja uznemiruju kršćanina. Marulić poglavito ističe kreposti, u tolikoj mjeri da je jedan izdavač djelo mogao nasloviti Palaestra Christianarum virtutum.
2.4. Iako naoko nije tako, Marulić raskida s tradicionalnom hagiografijom. »Žića svetaca« bila su usredotočena na osobe, s ciljem da ih prikažu kao iznimna stvorenja. Marulić se dosljedno ograničuje na primjere koje su oni dali u pojedinim trenucima života, i to iz perspektive biblijskog naučavanja.
2. 5. Stoga u Marulića nema ni riječi o štovanju koje im se iskazivalo, o hodočašćima ni o svetim moćima što se pokazivahu hodočasnicima. A prilike za to nije nedostajalo - pomislimo samo na brojne spomene sv. Franje Asiškoga, ili pustinjaštva sv. Magdalene u blizini Aix en Provencea.
2.6. Nasuprot tome, nemoguće je ne zamijetiti prvo mjesto koje zauzima Biblija.
Ona je uistinu sveprisutna. Svaka knjiga, svako poglavlje započinje i opravdava se pripadajućim naučavanjem Svetog pisma. Primjeri se često osvjetljuju ovim ili onim versetom. Mnoga se poglavlja, napokon, završuju biblijskim poticajem koji je tu da bi učvrstio pouku primjera.
Instituciju ne čini jednostavno prikupljena velika količina primjera, kao što je to u sumama ili knjigama primjera koje tada bijahu u modi (Valerije Maksim, Battista Fregoso). Djelo se ističe strogošću kompozicije, kako u organizaciji cjeline, tako u gradnji svake knjige ili svakoga poglavlja.
3. Kompozicija Institucije
3. 1 . Opći raspored Institucije
Šest knjiga u svojem slijedu točno prate životni put kršćanina, od otkrića vjere (Knj. I. i II) do trijumfa izabranih na kraju (Knj. VI). U knjizi I. naglasak je na nužnim preduvjetima, a u II. na izboru istinske vjere. Knjige III, IV. iV. tvore cjelinu koja posjeduje unutarnji razvoj: posvećene su praksi milosrđa, prije svega u svakodnevnu životu (Knj. III), zatim u zahtjevnijim oblicima (Knj. IV); u Knj. V, govoreći o kušnjama kršćanskog života, Marulić napokon prikazuje najviši oblik ljubavi: mučeništvo.
Knj. VI. i pjesma koja zaključuje djelo, Carmen de doctrina, čine cjelinu eshatološkoga sadržaja. Posvećujući Knj. VI. posljednjim stvarima, Marulić se više ne bavi upućivanjem: on govori o svrsi i opravdanju. Time se objašnjava i iznimna sudbina što su je Knj. VI. i, naročito, zaključna pjesma imali kod nekih izdavača i prevoditelja.
3. 2. Kompozicija pojedinih knjiga Institucije
U svakoj knjizi nalazimo istu brigu za logičnu konstrukciju. Bilo da se radi, npr., o otkrivanju vjere u Krista (Knj. II) ili o dokazima vjere (Knj. V), nalazimo jednako nastojanje da se predoči stupnjevana i cjelovita slika odabrane teme. Bogatstvo i jasnoća učinili su pojedine knjige omiljenim izborom za razne čitatelje i prevoditelje (Knj. V, VI. i nadasve Carmen).
3.3. Kompozicija poglavlja
Svako od 71 poglavlja također je pažljivo komponirano. Primjeri su poredani kronološki, ali i progresivno. Napokon, većina poglavlja završava se poticajem koji je prožet svetopisamskim mislima. I tu je vrsnoća nekih poglavlja predodredila njihovu omiljenost, npr. poglavlje o milostinji, o pripremi za smrt (sv. Franjo Ksaverski) ili o čistilištu (sv. Thomas More).
4. Marulić, zauzeti laik
No sve to bogatstvo, sva ta znalačka kompozicija bili bi, bez sumnje, nedostatni da sami učine Instituciju tako raširenim djelom, kad se ne bi njezin auktor prepoznavao na svakoj stranici. Marulić se ne zadovoljuje time da samo podastre uzore,on oslovljava kršćanina, on ga čini dionikom u svojoj vlastitoj vjeri, on ga poziva da slijedi naučavanje Sv. pisma.
Nije oklijevao kritizirati kler, predbacujući nekim pastirima da uživaju čitati antičke pjesnike a zanemaruju Sv. pismo. Okomljuje se na one pripadnike klera koji su odabrali svećenički život privučeni bogatstvom i častima. Ne štedi ni visoki kler, te navevši primjere prelata koji su pritjecali u pomoć siromašnima, podsjeća biskupe da su crkovna dobra vlasništvo siromašnih. Napokon, podsjeća samoga papu da je učitelj, kojega on predstavlja, bio prije svega siromašan.
5. Institucija, proročka knjiga
Treba li se iznenaditi što je Institucija u razdijeljenoj Europi imala tijekom više od stotinu godina uistinu proročku ulogu? U Italiji izdaju je od devedesetih godina 15. st. do 1516. jer je svojim povratkom Sv. pismu i patristici odgovarala obnovi pobožnosti na tragu pokreta Devotio moderna. Zatim je od 1513. do 1519. objavljuju u Baselu Lutherovi sljedbenici ističući njezinu vjernost Božjoj riječi. U Kölnu izdavači tiskaju uzastopce Instituciju i Evanđelistar kako bi se suprotstavili Lutherovim tezama; to pak neće smetati baselskom pastoru J. B. Heroldu da sam objelodani Instituciju predstavljajući Marulića kao najboljeg duhovnog vođu (1529-1555). Godine 1577. engleski izbjeglica J. Fowler tiska brižljivo priređeno izdanje Institucije kako bi se suprotstavio herezama i šizmama i kako bi pružio podršku progonjenim sunarodnjacima.
Strog cenzorski postupak u Sieni 1563. kada je knjiga bila spaljena zbog poglavlja koje opravdava laž u određenim okolnostima, nije zapriječio da se gotovo u isto vrijeme pojavi prvi talijanski prijevod koji će se posve oglušiti na cenzorske primjedbe i doživjeti dvanaest izdanja. A prijevodi koji su slijedili, makar bili i cenzurirani, kao njemački, francuski ili portugalski, uvelike su pomogli širenju Institucije tijekom stotinjak godina sve do rubova poznatoga svijeta.

Ključne riječi

Hrčak ID:

25976

URI

https://hrcak.srce.hr/25976

Podaci na drugim jezicima: francuski

Posjeta: 973 *