Rasprava
HRVATSKI NA ISPITU sažetku proširenoga i dopunjenoga priručnika iz 2016. – Hrvatski na maturi sa zadatcima za vježbu, autorica L. Hudeček i M Mihaljević, možemo pročitati i ovo: „Ovaj je priručnik usklađen s Hrvatskim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske 31. srpnja 2013. godine izdalo je preporuku za uporabu Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje u osnovnim i srednjim školama. Pravopis je osim u tiskanome izdanju dostupan i na mrežnim stranicama pravopis.hr. S tim su pravopisom usklađeni i svi školski udžbenici. Pravopisna se točnost školskih eseja na državnoj maturi određuje isključivo prema tome pravopisu. Za školsku uporabu vrijede rješenja koja se u Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje donose kao preporučena.“ Skoro svaki novi Institutov priručnik u zadnjih nekoliko godina naglašava da je usklađen s Hrvatskim pravopisom IHJJ i da taj priručnik ima preporuku MZO. Bilo bi čudno da su Institutovi priručnici usklađeni s nekim drugim pravopisom. Dobro bi bilo doznati po čem se navedeni pravopis razlikuje od drugih i imaju li ti drugi neke normativne pogr(j)eške ili pak previše nedostataka pa se treba u pisanju služiti baš Institutovim pravopisom? I prije Institutova priručnika, postojao je priručnik za maturu iz hrvatskoga jezika Snježane Zrinjan – Hrvatski na maturi iz 2009. u izdanju Školske knjige (https://shop. skolskaknjiga.hr/hrvatski-na-maturi.html). Kada je 2013. Institutov pravopis objavljen, u novinama je izišao članak pod nazivom: „Imamo pravopis, dvojba je riješena! Neću je ispravno, a možete pisati i ne ću. Vijeće Instituta za jezik donijelo odluku“ (Piteša, 2013.). Tim su novim pravopisom autori preporučivali pisanje neću, ali dopuštali su i porabu ne ću. Iz toga slijedi da se ni po tom pitanju ništa nije riješilo i nije ni moglo riješiti jer norma u hrvatskom standardnom jeziku dopušta i jedno i drugo rješenje. Većina je tih sitnih razlika u pokrivenom r, u riječima na -dac, -dak, -tac, -tak, sastavljenom i rastavljenom pisanju niječnoga oblika glagola htjeti, tj. neću ili ne ću i pojedinim složenim kraticama. Prema Institutovu pravopisu većinu tih oblika možeš pisati i na jedan („preporučeni“) i na drugi („dopušteni“) način. Ako norma hrvatskoga jezika dopušta i jedno i drugo, treba li stalno naglašavati da je priručnik „usklađen s Hrvatskim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje“? I prema kojim se kriterijima zna da tko rabi baš Institutov pravopis, ako može pisati i na jedan i na drugi način? U odlomku (sažetku) Institutova priručnika iz 2016. također piše: „Pravopisna se točnost školskih eseja na državnoj maturi određuje isključivo prema tome pravopisu.” (http://knjige.ihjj.hr/knjiga/ hrvatski-na-maturi/171/). Znači li to da će se smatrati pogrješkom ako školarac u eseju, na pismenom ispitu napiše pogrješka namjesto pogreška ili ne će namjesto neće? Griješi li? Ako griješi, tada se pitamo zašto? Samo zato što rabi drugu normativnu inačicu ili drugi pravopis? Stvara se dojam da postoji samo jedna ‘ispravna’ norma, tzv. preporučljiva, a druga ‘dopuštena’ pripada nekima drugima. U priručniku isto tako možemo pročitati: „S tim su pravopisom usklađeni i svi školski udžbenici.“ Mogu li jedna pravopisna pravila vrijediti u školi, a druga u drugim područjima javnoga života? Ispada da školarci žive u jednoj jezičnoj zajednici, a svi ostali u nekoj drugoj. Normativne pravopisne inačice ili istovrijednice nitko nije još ukinuo. Zanimljivo je da u knjižici Jezični savjeti L. Hudeček, M. Mihaljević, L. Vukojević (koju je 2010. objavio IHJJ) piše: „ … i Babić-Ham-Moguševu pravopisu ne ćemo ga naći (str. 18.)“; „Česte su pogrješke i kolebanja...“ (str. 133.). Ispada da su autori za svoje izdanje izabrali prema školskomu Babić- Ham-Moguševu pravopisu, a za školarce druga, prema Institutovu pravopisu za školu. Katkad i IHJJ rabi dopuštenu inačicu podaci namjesto preporučene podatci: „Natječajna dokumentacija odnosno podaci o kandidatima čuvaju se šest mjeseci…“ (http://ihjj. hr/uploads/c74500b601f74a0b1e 5350112048 954 d.pdf). U navedenom priručniku uz ostalo piše: „U oblicima imenice otac bilježi se t, međutim, navedeni su primjeri bez t: G oca, D ocu, A oca, V oče, L ocu, I ocem.“ (http://matura. ihjj.hr/). U navedenoj sklonidbi t ispada: oca, ocu..., ne bilježi se. Na šestoj sjednici Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika od 2. studenoga 2005. možemo pročitati u 60. godištu časopisa Jezik u dokumentaciji Vijeća za normu, na stranici 74. sljedeće: „Kao sasvim određen i temeljito raspravljen većinski zaključak Vijeće dakle preporuča pravopisno rješenje po kojem se dentalni okluzivi pišu i kad se nađu ispred afrikata. To se pravilo provodi dosljedno u svim slučajevima, a pisanje bez afrikate moguće je samo za imenicu otac, oca pored otca prema općem pravilu.“ Ministarstvo znanosti i obrazovanja dalo je preporuku za porabu Institutova pravopisa u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske. Polazeći od toga da bi se Ministarstvo trebalo pridržavati pravopisnih pravila koje je odobrilo, začudno je na službenim mrežnim stranicama MZO susresti oblike različite od propisanih: „Opis poslova i podaci...“ (https://mzo.gov.hr/istaknute-teme/natjecaji- 196/javni-natjecaj-za-prijam-u-drzavnu- sluzbu-na-neodredjeno-vrijeme-u-ministarstvo- znanosti-i-obrazovanja-objavljen-unarodnim- novinama-broj-124-19-od-18-prosinca- 2019/3289), „Predmet: Objedinjeni podaci o predškolskom odgoju…“ (https:// mzo.gov.hr/vijesti/podaci-o-predskolskomosnovnom- i-srednjem-obrazovanju-djecei- ucenika-pripadnika-romske-nacionalnemanjine/ 4016), „Ispiti državne mature za obavezne predmete održat će…“ (https:// mzo.gov.hr/vijesti/divjak-gradivo-drugogpolugodista- 4-razreda-nece-biti-na-maturi/ 3688). Susrećemo i mješavinu inačica iz različitih pravopisa: „Cilj operacije je razvoj sustava osiguravanja kvalitete uz izradu modela samovrednovanja i vanjskog vrjednovanja ustanova za obrazovanje odraslih u svrhu poboljšanja obrazovanja odraslih temeljenog na relevantnim istraživačkim podacima.“ (https://mzo.gov.hr/istaknute-teme/natjecaji- 196/razvoj-sustava-osiguravanja-kvaliteteu- obrazovanju-odraslih/3888). Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske raspisalo je „Javni natječaj za izbor i imenovanje lektora hrvatskoga jezika i književnosti za akademsku godinu 2018./2019. na stranim visokoškolskim ustanovama“ (Javni natječaj, 2018.). Pristupnici su dužni, kako piše u Javnom natječaju, pristupiti pismenomu testu koji će se provoditi na osnovi sljedeće literature: Hrvatska – zemlja i ljudi. Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“: Zagreb, 2013., Eugenija Barić i dr.: Hrvatska gramatika. Školska knjiga – Zagreb, 62005., Antun Dubravko Jelčić: Povijest hrvatske književnosti: tisućljeće od Bašćanske ploče do postmoderne. P.I.P. – Zagreb, 22004., Dragutin Pavličević: Povijest Hrvatske. P.I.P. – Zagreb, 42007., Hrvatski pravopis. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 2013. Nije sasvim jasno zašto se pristupnik mora služiti na pismenom testu baš Hrvatskim pravopisom IHJJ? Zar će pristupnik napraviti neke pogrješke ili pogreške ako bude rabio Matičin pravopis ili Babić-Mogušev ili Anić-Silićev pravopis? Zar Babić-Mogušev ili Matičin pravopis ne poštuju pravila hrvatskoga pravopisanja? Znači li to da će se smatrati pogrješkom ako pristupnik na pismenom ispitu napiše pogrješka namjesto pogreška ili ne će namjesto neće? Je li zaista važno za pismeni test kojim se pravopisom pristupnik služi? Baš u tom tekstu Javnoga natječaja možemo pročitati: „Uz prijavu pristupnici su dužni priložiti -...- potvrdu o podacima“, a ne podatcima kako preporučuje Institutov pravopis. Znači li to da se Ministarstvo služi Anić-Silićevim ili Matičinim pravopisom, a ne odobrenim Hrvatskim pravopisom IHJJ-a? Osim toga, javni je natječaj namijenjen za lektora na stranim visokoškolskim ustanovama, a ne u osnovnim i srednjim školama. Što se od budućega lektora očekuje: da pokaže dobro poznavanje hrvatskoga standardnoga jezika ili kojim se pravopisom služi pišući svoj ishttps://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ab/ bagdasarov-artur/33797-a-bagdasarov-nakraju- dana-hrvatskoga-jezika.html). Kršimo pravo školarca i ispitanika na slobodan izbor iz hrvatskoga standardnoga jezika. Tim činom, čini se, narušavamo pojedina normativna pravila i zakonitosti vlastitoga jezika. Institutov pravopis neslaganja pojedinih kroatista oko pravopisa nije stručno usuglasio pa nije to mogao ni uz pomoć ministarskoga ukidanja Vijeća za normu, rušenja prethodnoga pravopisa i ustoličenja novoga na osnovi različitih pravila iz prijašnjih pravopisa. Navedeni ili slični primjeri govore o nedosljednosti što stvara ili može stvoriti nedoumice i nesigurnost na ispitu iz hrvatskoga standardnoga jezika.