Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.26800/LV-144-supl3-4

Viskoelastični hemostatski testovi tijekom transplantacije jetre – jesmo li promijenili transfuzijsko liječenje?

Jadranka Pavičić Šarić ; Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica Merkur
Nataša Paklar ; Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica Merkur
Marijana Rehorić Krkušek ; Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica Merkur
Iva Bačak Kocman ; Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica Merkur
Denis Guštin ; Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica Merkur
Nataša Višković Filipčić ; Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica Merkur
Jelena Zenko ; Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica Merkur
Ileana Lulić ; Odjel za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Klinička bolnica Merkur


Puni tekst: hrvatski pdf 1.482 Kb

str. 26-30

preuzimanja: 136

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 1.482 Kb

str. 26-30

preuzimanja: 137

citiraj

Prilozi: 00d_SADRZAJ.pdf


Sažetak

Uvod: Transplantacija ili presađivanje jetre jest priznata metoda liječenja kojom se terminalno bolesna jetra zamjenjuje sa zdravom jetrom darivatelja. Standardni laboratorijski testovi (protrombinsko vrijeme, aktivirano parcijalno tromboplastinsko vrijeme, fibrinogen, antitrombin), premda koreliraju s težinom jetrene bolesti, pokazali su inferiornost u odnosu na viskolelastične testove (trombelastogram – TEG i rotacijska trombelastometrija – ROTEM) u procjeni funkcije koagulacijskog sustava u terminalnoj fazi jetrene bolesti. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi na koji je način intraoperacijska upotreba viskolestičnih testova u procjeni hemostaze tijekom transplantacije jetre utjecala na transfuzijsko liječenje u Kliničkoj bolnici Merkur. Metode: Ovom retrospektivnom, opservacijskom studijom analizirane su slijedeće varijable za 76 pacijenta iz 2010. (bez ROTEM-a) te 82 pacijenta iz 2021. (s ROTEM-om) kojima je u KB Merkuru transplantirana jetra : intraoperacijska nadoknada tekućinama (kristaloidne, koloidne otopine); transfuzijsko liječenje krvnim derivatima (deplazmatizirani koncentrati eritrocita, svježe smrznuta plazma, trombociti, krioprecipitat); ukupni intraoperacijski gubitci (krv, diureza, međustanični prostor); ukupna nadoknada tekućinama i krvnim derivatima. Rezultati: Tijekom 2010. prosječna ukupna nadoknada tekućinama i krvnim derivatima bila je 18 433 ml dok je za 2021. bila 9838 ml (p<0,0001). Prosječni volumen kristaloidnih otopina ordiniranih 2010. tijekom transplantacije jetre bio je 5674 ml dok je 2021. bio 4734 ml (p=0,0015); koloidnih 2010. godine 2244 ml, a koloidnih 2021. godine 1949 ml (p=0,07). Prosječna količina deplazmatiziranih eritrocita ordinirana 2010. bila je 2927 ml dok je 2021. bila 1266 ml (p<0,0001). Prosječna količina svježe smrznute plazme, trombocita i krioprecipitata ordiniranih 2010. bila je 5428, 426, 266 ml dok je 2021. bila 823 (p<0,0001), 137 (p<0,0001), 366 ml (p<0,03). Zaključak: Uporabom viskoelastičnih testova za praćenje hemostaze tijekom transplantacije jetre značajno je smanjeno davanje svih krvnih derivata, osim krioprecipitata čija potrošnja je povećana, a nije utjecala na količinu ordiniranih koloidnih otopina. Smanjenje količine krvnih derivata je od iznimnog značaja s obzirom na rizike koje nosi transfuzijsko liječenje.

Ključne riječi

TRANSPLANTACIJA JETRE; KRVARENJE; KRVNI DERIVATI; TROMBELASTOMETRIJA

Hrčak ID:

284142

URI

https://hrcak.srce.hr/284142

Datum izdavanja:

25.9.2022.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 675 *