Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/mzvkptl1p9
„Bećarac“ Zlatka Boureka – spomenik nama samima
Saša Došen
; Akademija za umjetnost i kulturu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Sažetak
Bourekov tretman glumca kao lutke, odnosno kao žive figure, predstavljen je na primjeru predstave Bećarac iz 1998. godine u kojoj se Bourek predstavlja kao autor koncepta, kao likovnjak i kao redatelj te glumačko kazalište pretvara, upravo likovnom dramaturgijom, u teatar figura – teatar nakaza. Primjer je to Bourekove predstave s ljudima, ali i predstave u kojoj se umjetnikova dramaturgija ukupne vizualnosti, od promišljenog i simbolima nabijenog oblikovanja sveukupne likovnosti komada i mizanscena do scenskog pokreta, rukovodi upravo lutkarskim načinom razmišljanja, no u velikim razmjerima igranoga glumačkog teatra.
Bećarac (1998.), koji prema idejnoj koncepciji Zlatka Boureka i Sanje Ivić na veliku pozornicu Hrvatskoga narodnog kazališta u Osijeku dovodi tipske maske slavonskog folklora, vrhunski je primjer intrinzičnog kreativnog nagona Zlatka Boureka, njegove majstorske figuracije i stilizacije kojom žive glumce, tretirajući ih poput figura ili lutaka u prirodnoj veličini, izjednačava s idealom Craigova idola, nadmarionete. Predstava je, poput scenskog oživotvorenja umjetnikove neiscrpne životne i kreativne energije, Bourekov spomenik narodu i duhu Slavonije, ali i sebi samom.
Ključne riječi
Bourek; bećarac; teatar figura; teatar nakaza; tretman glumca kao lutke.
Hrčak ID:
284554
URI
Datum izdavanja:
7.10.2022.
Posjeta: 510 *