Izvorni znanstveni članak
Lagadska akademija i njezini nasljednici
Ivo Perišin
Sažetak
Pretpostavljam da čitateljima ovog mog priloga nije ni na kraj pameti da se zanosim
besmislenom idejom opisivanja te Lagadske akademije koju je već davno prezentirao
Jonathan Swift u knjizi Gulliverova putovanja. Moja nakana je da podsjetim naše ekonomiste
na onaj, kako mi se čini, ne osobito poznat dio Swiftovog teksta koji nas svojom
izrazitom ironijom i aluzijom može natjerati na razmišljanje o uzrocima i te naše nemoći
dolaska do pouzdanih i primjenljivih ekonomsko političkih zaključaka. Ipak se plašim da ni
ta moja, ne osobito pretenciozna nakana, neće biti dobrohotno prihvaćena od nemalog broja
onih kojima je namijenjena. Poseban razlog tome je činjenica da su u mom tekstu i to od
polaznog značenja, zadržane aluzije koje bi mogle biti shvaćene kao rugalice upućene
nekim našim ekonomsko političkim ljekarnicima i terapeuticima koji, priznati im se mora,
svoje zaključke ne sisaju iz malog prsta, nego ih izvode na osnovu fundiranih teorijskih
osnova, pa su upravo zbog toga uvjereni da tim svojim istraživanjima kreiraju bogom dane,
spasonosne terapeutske zahvate kojima bi se teško bolesno i gotovo nepokretno hrvatsko
gospodarstvo pokrenulo u visine dostojne naziva znanstvene uzoritosti. Bezgranično
zaljubljeni u te svoje kreacije postaju potpuno onesposobljeni da dobronamjerno prihvate i
najumjerenije opaske, pa stoga i ne zapažaju da te njihove konstrukcije nisu ništa drugo do
usmrđeni mućak u pravilu umotan znanstvenom terminologijom koja po mnogo čemu
nalikuje na zavodljivu pjevačku koloraturu. Čudesno je da se tom, uvjetno rečeno, koloraturom
služe i priznati znanstvenici, a da toga nisu ni svjesni. Primjera za to ima napretek, a po
mojoj prosudbi impresivan slučaj susreo sam kad je jedan istaknuti član jedne naše Vlade
pred velikim skupom istaknutih ekonomista izjavio da se politika koju zastupa ta Vlada
utemeljuje na poznatom Harrod Domarovom modelu. To je izjavio iako konkretna hrvatska
gospodarska scena nikakve veze nije mogla imati s tim načelnim teorijskim modelom, a
svodila se na pokušaj krpanja bezbrojnih rupa izazvanih devastacijom koju je izazvala
20 Zbornik Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, godina 3, 2005.
prethodno provođena privatizacija koja je za sobom ostavila golemu nezaposlenost, obezglavljeno
bankarstvo i industrijsko rasulo.
Za razumijevanje te naše tragikomedije poučan je Gulliverov obilazak katedarskih kubikola
Lagadske akademije i u mnogočemu poučniji od prekapanja naših takmičarskih
skladišta objavljenih i neobjavljenih mudrolija, čiji se autori skandaliziraju kako to da ih
državni upravljači ne koriste, a da se pri tom i ne zamisle što bi se dogodilo kad bi Vlada
pokušala primijeniti sve te mudrosti. Cjelokupna svjetska praksa pokazuje nam da svaka
vlada bez obzira koliko joj politika bila uspješna, samo jednim uhom sluša što se sve priča i
njoj savjetuje dok u praksi pokušava provoditi neku strategiju koju je sama izabrala. Sve se
svodi na to koliko joj je strategija dobro zamišljena i da li se ona dosljedno provodi.
Moje aluzije, što se nas ekonomista tiče, pa ma koliko izgledale pesimističke, pa i netolerantne
ipak su daleko od toga. One su, uz određene pretpostavke optimistične, ukoliko
se uvaži da je za ostvarenje pravih rješenja potrebno strpljenja i vremena iskorištenog za
smireno razmišljanje i dijalog obdaren uvažavanjem. Osnovni smisao i sadržaj ovog teksta
u nikojem slučaju nije kritika nego pokušaj razmišljanja o složenim problemima koji nas
satiru, a koji kao takvi zahtijevaju svestrana i mukotrpna istraživanja koja po mnogočemu
nalikuju na pometačinu bezbroja malih i velikih propusta i to kako u sferi makro, tako i
mikro politike. Čarobnih rješenja poznato je da nema, osim u pričama za malu djecu.
Pretpostavljam da više nitko ne očekuje da bi tim pretragama mogli negdje na teritoriju
Hrvatske pronaći skriveno blago cara Salamona i kraljice od Sabe. Stoga, osnovni smisao
ovog priloga nije u prekapanju, nego je to pokušaj dokazivanja najznačajnih slabosti
ekonomske misli koja je dobrim djelom nekorisna za ekonomsko političku praksu.
Pometačina naših konkretnih problema za ovaj je tekst tek od usputnog značenja, ali
je od značenja kao argumentacija koja potvrđuje osnovnu tezu.
Istaknuti glavni smisao i sadržaj ovog priloga nosi sa sobom i neke opasnosti, a glavna
je da pisanjem ovog teksta ne nagazim na neku čegrtušu pa ću zbog toga neke misli izostaviti,
s tim da ću se što je više moguće osloniti na snažna pleća J.Swifta.
Ključne riječi
Hrčak ID:
26210
URI
Datum izdavanja:
1.12.2005.
Posjeta: 1.828 *