Skoči na glavni sadržaj

Prethodno priopćenje

https://doi.org/10.31820/f.34.2.10

DIJALEKTALNO PJESNIŠTVO RIJEČKIH ANTEJSKIH PJESNIKA TALIJANSKOG JEZIČNOG IZRAZA U PRIJELOMNOM RAZDOBLJU XIX. I XX. STOLJEĆA

Dolores Miškulin orcid id orcid.org/0000-0002-3367-5683 ; Sveučilište u Rijeci, Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu Opatija


Puni tekst: hrvatski pdf 581 Kb

str. 651-670

preuzimanja: 163

citiraj


Sažetak

Riječka književnost na talijanskome jeziku, posebice na njenom narječju, fijumanskome dijalektu, dugo je vremena bila zapostavljana i tek se u posljednjim desetljećima ovo bogato područje riječke kulturne baštine podvrgnulo dubinskom
sustavnom izučavanju. Neki su riječki znanstvenici i štovatelji riječke kulture kroz proučavanje i znanstvenu valorizaciju raznorodnih segmenata prisutnih u njenom multikulturalnom ozračju, utrli put fijumanologiji, odnosno fijumanistici, usmjerenoj ka revalorizaciji bogate riječke kulturne baštine na talijanskome jeziku i njenom lokalnom izričaju, fijumanskome dijalektu. Namjera nam je nastaviti s analizom riječke književnosti na talijanskome jeziku, slijedeći misao riječkih znanstvenika koji su od osamdesetih i devedesetih
godina prošloga stoljeća pa nadalje počeli provoditi intenzivniji istraživački rad na riječkoj multikulturalnosti. Ovim člankom o dijalektalnom segmentu talijanske riječke književnosti želimo doprinijeti proučavanju njenog korpusa u sklopu pogranične književnosti koja je iz povijesnih i drugih razloga predugo bila marginalizirana, te prinijeti pozornosti i sudu naših znanstvenika jedan
vrijedan segment riječke književnosti, koja je možda i zbog jezične barijere nedovoljno istražena i vrednovana. Ujedno to smatramo svojim skromnim prinosom u kontekstu hrvatsko – talijanskih kulturno – književnih veza. Dijalektalni pjesnici okupljeni u tzv. „antejskoj konvenciji / tradiciji” mahom potpisuju svoje uratke neobičnim, šaljivim i autoironičnim umjetničkim imenima kao npr. Mario Schittar (Zuane de la Marsecia), Arturo Caffieri (de Rocambole), Gino Antony (Cavaliere di Garbo) i Oscarre Russi (Russeto). Najbitnija odrednica i zajednički nazivnik pjesnikovanja u sklopu konvencije je uporaba ironije, autoironije, humora, satire i persiflaže.

Ključne riječi

riječka talijanska književnost; dijalektalno pjesništvo; antejska konvencija / tradicija; fijumanologija

Hrčak ID:

289287

URI

https://hrcak.srce.hr/289287

Datum izdavanja:

30.12.2022.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 493 *