Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/yvjrdcv11y
POVEZANOST NEKIH ASPEKATA KORIŠTENJA PAMETNOG TELEFONA S DOBROBITI I ŠKOLSKIM USPJEHOM KOD DJECE
VANESA VARGA
ANA ŽULEC
MATEA BODROŽIĆ SELAK
orcid.org/0000-0003-0697-3631
MARINA MERKAŠ
Sažetak
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost između nekih aspekata dječjeg
korištenja pametnog telefona (vrijeme i motivi za korištenje pametnog telefona),
pokazatelja dobrobiti (zadovoljstvo životom, pozitivni i negativni afekt) i školskog
uspjeha. Istraživanje je dio longitudinalne studije (Studija 2) istraživačkog projekta
“Digitalna tehnologija u obitelji: obrasci ponašanja i učinci na razvoj djece”
kojeg financiraju Hrvatska zaklada za znanost i Hrvatsko katoličko sveučilište. U
istraživanju je sudjelovalo 283 djece (59,2% djevojčica) u dobi od 10 do 15 (medijan
12) godina i 283 roditelja (79,8% majki). Sudionici su bili iz šest zagrebačkih
osnovnih škola. Roditelji i djeca koji su odlučili sudjelovati u istraživanju potpisali
su informirani pristanak za sudjelovanje. Istraživački tim je školama dostavio
upitnike. Jedan upitnik bio je za roditelje koji su ga popunjavali kod kuće. Upitnik
za djecu sastojao se od dva dijela. Jedan dio djeca su popunjavala kod kuće, a
drugi u školi. Upitnici su, uz pomoć učitelja i stručnih suradnika, prikupljeni i
isporučeni istraživačkom timu. Za potrebe ovoga istraživanja razvijena je nova
Skala motiva korištenje pametnog telefona za djecu na temelju rezultata iz Studije
1. Dječje zadovoljstvo životom ispitano je Kratkom multidimenzionalnom ljestvicom
zadovoljstva životom (Seligson i sur., 2003.), a pozitivni i negativni afekti
ispitani su PANAS-C ljestvicom (Ebesutani i sur., 2012.). Školski uspjeh mjeren je
prema hrvatskoj ljestvici ocjenjivanja djece u školi.
Procjene dječjeg vremena korištenja pametnog telefona pokazuju da djeca
dnevno u prosjeku provedu oko 3 sata i 15 minuta koristeći pametni telefon.
Rezultati o vremenu korištenja pametnog telefona su u skladu su s prethodnim
istraživanjima koja pokazuju da djeca u dobi od 10 do 18 godina koriste pametne
telefone više od 3 sata dnevno (npr. Kliesener et al., 2022; Lee i Kim, 2018; Park,
2020; Poulain et al., 2021; Samahel et al. al., 2020; Twenge i Campbell, 2018).
Ovo istraživanje pokazuje da djeca u prosjeku imaju visoku razinu zadovoljstva životom,
te da djeca u prosjeku doživljavaju više pozitivnih nego negativnih afekta.
Većini djece primarni motiv za korištenje mobitela je komunikacija. Druga dva
najčešća motiva za korištenje mobitela među djecom su zabava i pisanje zadaće.
Rezultati pokazuju da motiv za pisanje zadaće nije statistički značajno povezan s
vremenom provedenim na pametnom telefonu, dok su motiv za komunikacijom
i motiv za zabavom statistički značajno pozitivno povezani s vremenom provedenim
na pametnom telefonu. Također, djeca su prošlu školsku godinu u prosjeku
završila s odličnim uspjehom. Rezultati su pokazali da je više prosječno dnevno vrijeme korištenja pametnog telefona povezano s višim razinama negativnog
afekta, nižim zadovoljstvom životom, ali ne i s lošijim školskim uspjehom. Nadalje,
rezultati pokazuju da, kako odrastaju, djeca provode više vremena koristeći
pametne telefone, a njihovo zadovoljstvo životom opada. Prethodna istraživanja
također su pokazala da je veći broj sati provedenih u korištenju pametnog telefona
povezan s nižim zadovoljstvom životom i češćim negativnim afektima (Babić
i sur., 2017; Khan i sur., 2021; Li i sur., 2020). Dječaci i djeca koji koriste pametne
telefone uglavnom za komunikaciju češće doživljavaju pozitivne afekte. Djevojčice
i djeca koja koriste pametne telefone u svrhu zabave češće doživljavaju negativni
afekt, a djeca koja koriste pametne telefone za komunikaciju s drugima
imaju lošiji školski uspjeh.
Ovo istraživanje ima određena ograničenja s obzirom na korištenu metodu
samoprocjene, koja je vjerojatno rezultirala poznatim pristranostima i nepouzdanim
procjenama upotrebe pametnih telefona. Najdalje, zaključci su izvedeni
iz relativno malog uzorka. Potencijalno ograničenje odnosi se i na relativno mali
broj mogućih motiva za korištenje pametnog telefona koji su ispitani. Također,
pri tumačenju ovih rezultata treba uzeti u obzir međuodnos varijabli. Odnos između
testiranih pokazatelja dobrobiti i upotrebe pametnog telefona može bi
biti recipročan, tako da bi niska razina dobrobiti mogla dovesti do percipirane ili
stvarne upotrebe pametnog telefona i obrnuto.
Ovo istraživanje doprinosi unapređenju područja koje se bavi dječjim korištenjem
pametnih telefona daljnjim istraživanjem ključnih korelata i prediktora
povezanih s psihološkom dobrobiti i motivima za korištenje pametnih telefona.
Važno je primijetiti da vrijeme korištenja pametnog telefona kao prediktor nije
doseglo statističku značajnost u predviđanju pokazatelja dobrobiti zbog čega rezultati
ovog rada daju smjer za buduća istraživanja koja bi se trebala usmjeriti na
ispitivanje sadržaja kojima su djeca i adolescenti izloženi, a ne na vrijeme. Također,
rezultati istraživanja pokazuju važnost svijesti djece o ometajućem učinku
koji pametni telefoni mogu imati na školski uspjeh i koliko često doživljavaju taj
negativan učinak. Doista, djeca često nisu svjesna da pametni telefon može imati
učinak na njihovu izvedbu.
Ključne riječi
djeca; vrijeme i motivi korištenja mobitela; dobrobit; školski uspjeh.
Hrčak ID:
289581
URI
Datum izdavanja:
28.12.2022.
Posjeta: 858 *