Arti musices, Vol. 53 No. 2, 2022.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/mjrl3ug8r9
Govorni strojevi u španjolskom komercijalnom glazbenom kazalištu, 1888-1913
Eva Moreda Rodríguez
orcid.org/0000-0003-4512-1992
; School of Culture and Creative Arts, University of Glasgow, Glasgow, Scotland
Sažetak
Kada je Edison 1877. predstavio svoj prvi fonograf, uglavnom ga je zamišljao kao uređaj za olakšavanje uredskog rada i korespondencije. Zasigurno nije predvidio da ce se po najviše koristiti za rekreativnu reprodukciju glazbe, kao ni većina njegovih suvremenika. Zapravo, trebala su proći dva do tri desetljeća da fonograf (i drugi govorni strojevi) postane manje-više sinonim za glazbeni zvuk. Ključan faktor za ovu promjenu bila su, naravno, tehnološka poboljšanja koja su omogućila da slušanje glazbe na govornom stroju doista bude i ugodno iskustvo. Međutim, presudnu j e ulogu odigrala i pojava, odnosno razvoj niza kulturoloških nazora o tehnologijama snimanja koje su se zauzvrat umetnule u šire kulturne diskurse o znanosti, tehnologiji, zvuku i izvedbi. Iako su imali važnu transnacionalnu komponentu, takvi su se diskursi presudno oblikovali nacionalnim, regionalnim i lokalnim okolnostima i preokupacijama.
Pratiti kako su se percepcije tehnologija snimanja razvijale u posljednjim godinama devetnaestog stoljeća gotovo je nemoguć zadatak: osvrti ili novinski izvještaji o interakcijama s tehnologijama snimanja (npr. demonstracije fonografa) nerijetko su bili pod jakim utjecajem Edisonova vlastitog publiciteta, a osobnim svjedočanstvima (npr. u dnevnicima ili pismima) cesto je teško ući u trag. U ovom članku koristim pomalo nekonvencionalan izvor za proučavanje takvih percepcija u specifičnom kontekstu: konkretno, španjolske komercijalne kazališne predstave (i glazbene i govorne), u kojima su tehnologije snimanja vrlo zastupljene. Takve predstave, napisane kako bi se postigao široko rasprostranjen komercijalni uspjeh, vjerojatno su izražavale stavove koji su brzo i lako naišli na razumijevanje publike koja je pretežito bila iz srednje i radničke klase (za razliku od sadržaja koji su im bili izazovni ili su ih težili obrazovati), te stoga mogu dati uvid u to kako su (neki) Španjolci gledali na ove nove izume. U članku govorim o tome kako su percepciju fonografa u početku uglavnom oblikovali postojeći diskursi o znanosti, tehnologiji, mobilnosti i znanju, a koji su se tek polako pomicali prema zvuku i glazbi. Iako bi nam obavijesti i članci o izložbama fonografa i reklamama za fonografe mogli ispričati priču o dolasku tehnologije snimanja u Španjolsku, predstave prikazane u ovom članku donekle nijansiraju navedenu priču, pritom nam nudeći uvid u neke od koraka i pomaka koji su se polako razvili u široko rasprostranjeno prihvaćanje fonografa i gramofona kao strojeva za stvaranje glazbe.
Ključne riječi
fonograf; govorni stroj; španjolska glazba; zarzuela; rane tehnologije snimanja zvuka
Hrčak ID:
291455
URI
Datum izdavanja:
16.1.2023.
Posjeta: 953 *