Stručni rad

Jama na Javoru, "nova" perspektiva na Crnopcu

Goran Mandić ; Speleološko društvo Karlovac
Dinko Stopić ; Speleološko društvo Karlovac, Karlovac

Sažetak

Ulaz jame na Javoru otkrili smo početkom 2015. godine. Čuvar prirode u PP Velebit Josip Frketić odveo nas je do ulaza u jamu koju je pronašao na području zapadno od Cerovačkih špilja onosno sjeverno od Munižabe i Kite Gaćešine (kasnije istražena i nazvana jama Jagodica). U povratku smo pronašli još 2 objekta – Mlohavi borer i Jamu na Javoru. Nakon raspitivanja kod udruga koje su istraživale to područje saznali smo da nema podataka o detaljnom rekognosciranju tog terena te da postoje 3 poznata objekta koje je istraživao SO Željezničar (Ostojića pećina, špilja Svetinja i Bijeli potok). Ulaz u Javor, mada prostranih dimenzija, odavao je dojam da se radi o još jednom bunaru stoga je prvo spuštanje pričekalo nekoliko mjeseci. Osim toga, druga dva spomenuta objekta činila su se perspektivnijima od Javora.
Nakon 40m ulazne vertikale iznenadio nas je prostrani fosilni kanal smjera pružanja sjever – jug širine 10 - 20m, visine i do 25m. Sjeverni krak se uspinje i nakon 60 m završava zarušenjem te je nekada vjerojatno bio špiljski ulaz. Južni krak se blago spušta te nakon cca 150 m račva u dva kraka, svaki dužine cca 150 m, te oba završavaju vertikalama. Ukupno je kroz nekoliko akcija do 2018 nactano 737m s najdubljom točkom na -103 m u jugoistočnom kraku. Ovakvo stanje trajalo je nekoliko godina, vraćali smo se barem jednom godišnje proširiti neko suženje ili ispenjati neki penj, fotkati i napraviti topografski snimak odrađenog. Kopkala nas je činjenica da takvi prostrani kanali ovako „glupo“ završavaju. Osim toga, na ulasku u sjeverozapadni krak (Kunin kanal) osjećalo se jako strujanje zraka koje kasnije nestaje u velikoj dvorani nazvanoj Kralj lavova. Na suprotnoj strani vertikale kojom završava ta dvorana naziralo se nešto tamno. Predaleko da bi se razaznalo o čemu se radi, poprilično je ličilo na zemljani sipar u vrhu dvorane, kao i desetine drugih ne perspektivnih kosina koje se u pravilu spoje sa stropom.
U lipnju 2021 iscrpili smo (skoro) sve upitnike te nevoljko odlučili ispriječiti iznad spomenute vertikale da prekrižimo i ovaj. Priječenjem smo uistinu došli do zemljanog sipara koji formira policu a koja se na suprotnu suprotnu stranu od vertikale spušta prema suženju iz kojeg se osjetilo značajno strujanje zraka. Bez opreme za razbijanje ta akcija je završila ali ljetni kamp za tu godinu preseljen je u Kijane kod naših dragih veselih domaćina Natali i Ante.
U srpnju te godine prošireno je suženje (i još nekoliko nakon njega) te se ušlo u nove prostore koje karakteriziraju široki kanali i prostrane dvorane iz kojih se u nastavak objekta obično ulazi kroz suženje pri vrhu, ako ne i pod samim stropom dvorane te se do njih trebalo tehnički penjati. U svakom suženju osjeti se strujanje zraka. Glavni kanal zavija lijevo i desno ali generalni smjer pružanja je prema zapadu odnosno sjeverozapadu. Nakon par stotina metara ponovo se račva u dva kraka od kojih se jedan uspinje u smjeru sjeverozapada (Slijepi kanal) te završava velikom dvoranom zatrpanom kamenim materijalom na + 44 m od ulaza, a drugi u smjeru juga (Kanal tanjura) završava na jezeru na -53m. Preko jezera je vidljiv nastavak kanala, a površina vode namreškana je od zraka koji puše iz tog prolaza. U sljedećoj akciji u rujnu 2021 doneseni su čamci te je jedna ekipa prešla jezero a druga nacrtala oko 450 m kanala do jezera.
Istraživanja su s velikim očekivanjima nastavljena u lipnju ove godine no zaustavljeni smo na jezeru čiji se nivo podigao 80-ak cm te nije bilo moguće proći čamcima kroz prolaz s druge strane. Tada je topografski snimljeno još nešto bočnih kanala i jedna od vertikala u velikoj dvorani KPK. U rujnu ove godine jezero se spustilo te su dvije ekipe prešle preko, jedna je crtala otprije istraženo a druga je tražila prolaz za dalje. Ovaj dio objekta je drugačije morfologije nego ranije, prostori su manjih dimenzija, kanali se spiralno spuštaju ili uspinju, na dosta mjesta je bilo potrebno proširivanje kanala ali zrak je još uvijek tu. Akcija je zbog nedostatka opreme završila na otvorenoj širokoj vertikali od cca 50 m dubine te sa nacrtanih novih 220 m kanala. Na navedenoj vertikali se osjeti strujanje zraka a pruža se u pravom smjeru – smjer Kita Gaćešina.
Trenutna stvarna duljina jame je 2.060 m Najdublji dio jame od -103m je i dalje u „starom dijelu“ na kraju jugoistočnog kraka, ali povećala se visinska razlika između najvišeg i najdubljeg dijela jame na 147 m.
Nakon izrade nacrta vidljivo je da se kanal iza jezera jednim dijelom podvlači pod kanal iza KPK dvorane pa će se težište istraživanja (dok se jezero krajem ljeta ne spusti) staviti na pokušaj pronalaska bypassa kojim bi se zaobišlo jezero te skratio put do novih dijelova za cca sat vremena.
U jesen 2023 nastavljamo prema Kiti.

Ključne riječi

Speleologija, Crnopac, Javor, Jama na Javoru, Lika

Hrčak ID:

296165

URI

https://hrcak.srce.hr/296165

Datum izdavanja:

30.1.2023.

Posjeta: 493 *