Ostalo
Dubrovnik - grad najvrjednije higijensko sanitarne hrvatske i svjetske baštine
Josip Bakić
Sažetak
Predstavljaju se sažeto povijesne činjenice koje su dovele do razvoja grada Dubrovnika i do spajanja dvaju naselja, etnosa, privrede i jezika u jedinstvenu cjelinu, u kojoj se sve aktivnosti sankcioniraju kodificiranim Statutom grada (1272.). Veoma rano, čak i prije kodifikacije Statuta, niču institucije higijensko-sanitarno-komunalnog uređenja u zakonodavnom, gradbenom i funkcionalnom smislu, usavršavajući se tijekom vremena prema potrebama komune, trgovine i puka. Tako se bilježi postojanje: naplava i cisterni (1272.) s filtrima (1304.), «puča » i tehnološke vode (1272.), gravitacijskog vodovoda sa sustavom odmuljivanja (1437.), septičkih jama i kanalizacijskih odvoda (1272.), urbanog kanalizacijskog sustava (1296.), odvodnje oborinskih voda (1399.), popločavanje grada (1390.), odvoza smeća (1415.), zabrane bacanja otpadaka u luku (1272.), propisa o lepri i leprozorijima (1272.), dubrovačke karantene – jedinstvene u svijetu (1377.), lazareta i kontumacijskih propisa (1420.), posebnog spremanja žitnih rezervi (1410.-1590.), uz postojanje ljekarne (1317.), hospitala (1347.), te nahodišta (1432.).Zaključuje se da je veoma rano, u osvit europske civilizacije, u Dubrovniku funkcionirao čitav sustav preventivnih institucija, načela i postupaka zaštite javnog zdravlja, od komunalnog uređenja do zaštite hranidbene pričuve. Ovaj sustav u svakom pojedinom segmentu i sveukupno predstavlja jedinstveno svrhovito rješenje zasnovano na temeljima prapočetaka civilizacije starih povijesnih naroda i klasične dogradnje, koje su veoma rano, u civilizacijsko praskozorje novopridošlih naroda, prihvatili Hrvati.
Ključne riječi
Hrčak ID:
298910
URI
Datum izdavanja:
29.2.2016.
Posjeta: 108 *