Stručni rad

Znanje i stavovi djelatnika hrvatske vojske o transplantaciji

Antonija Bajser ; Visoka tehnička škola Bjelovar, Stručni studij sestrinstva
Ksenija Matuš ; Visoka tehnička škola Bjelovar, Stručni studij sestrinstva
Davorin Diklić ; Visoka tehnička škola Bjelovar, Stručni studij sestrinstva
Zrinka Puharić ; Visoka tehnička škola Bjelovar, Stručni studij sestrinstva

Sažetak

Uvod: Hrvatska je od 2007. godine članica Eurotransplanta, međunarodne organizacije za razmjenu organa. Transplantacijski program Republike Hrvatske uspješno je integriran te potpuno usklađen sa zahtjevima i standardima Europske unije. Hrvatski građani danas imaju osiguranu dostupnost svih transplantacijskih usluga i jedno od najkraćih vremena čekanja na presađivanje u Europi i svijetu. Cilj rada: ispitati stavove i znanje djelatnika Hrvatske vojske o transplantaciji organa te utvrditi razlike prema sociodemografskim obilježjima ispitanika. Ispitanici i metode: Istraživanje je provedeno u srpnju 2016. godine u Hrvatskoj vojsci u Karlovcu putem anonimnog upitnika. Anketiranju je pristupilo 125 ispitanika u dobi od 19 do 61 godine. Od toga je bilo 107 (86%) muškaraca i 18 (14%) žena, a prosječna dob ispitanika bila je 32,5 godine. S obzirom na varijable u odnosu na koje su se ispitivali njihovi stavovi, sudionici se mogu klasificirati prema dobi, spolu, školskoj spremi, mjestu boravka i vjeroispovijesti.  Rezultati: U istraživanju je sudjelovalo 125 ispitanika (107 muškaraca i 18 žena), najveći broj pripada u dobnu skupinu 18-35 godina 82(66%), završene srednje škole 107(86%), sa sela 75(60%), deklariranih vjernika 111(89%). Najveći je broj ispitanika odgovorio da nisu potpisali pristanak na darivanje svojih organa 116(97%), tijekom života 77(62%) ispitanika ne bi bilo voljno darivati svoje organe tijekom života a nakon smrti 39(31%) ispitanika ostaje pri ovoj odluci. Najveći broj ispitanika 42(34%) kao glavni razlog zbog kojeg ne žele donirati svoje organe navode da nikada prije nisu razmišljali o tome dok njih 22(18%) navodi da ne znaju zašto ne žele donirati svoje organe. Od 125 ispitanika, njih 41(33%) bi odbilo donirati svoje organe osobi koja je ovisnik. Više od polovice ispitanika smatra da doniranje organa ne treba plaćati  84(67 %) dok njih 38(30%) smatra da bi doniranje organa trebala plaćati država a preostalih 3(3%) smatra da bi doniranje trebao platiti pacijent. čak 107(86%) ispitanika smatra da postoji crno tržište organa. Više od polovice ispitanika 70(56 %) nije čulo niti čitalo o doniranju organa u proteklih godinu dana. Statistički značajna razlika pronađena je samo kod dva pitanja-žene su spremnije darovati svoje organe za vrijeme života od muškaraca i  ispitanici s VŠ S/VSS smatraju da su dovoljno informirani i educirani za razliku od ispitanika s osnovnom i srednjom stručnom spremom.Zaključak: Iako je Republika Hrvatska vodeća u svijetu po broju darivatelja organa na milijun stanovnika (prva po broju presađivanja jetre i bubrega te druga po broju transplantacija srca), potreba za organima za transplantaciju je sve veća i u budućnosti će trebati sve više darivatelja. Upravo bi djelatne osobe Hrvatske vojske radi osjetljivosti svog posla trebali imati dodatnu edukaciju i senzibilitet za navedenu tematiku.

Ključne riječi

Hrvatska vojska,darivanje organa,donorska kartica

Hrčak ID:

299090

URI

https://hrcak.srce.hr/299090

Datum izdavanja:

7.4.2017.

Posjeta: 296 *