Medicina, Vol. 59 No. 2, 2023.
Pregledni rad
https://doi.org/10.21860/medflum2023_300571
Uloga mikroRNK molekula u patogenezi osteoartritisa
Karlo Tudor
orcid.org/0000-0002-5581-3098
; Klinika za ortopediju i traumatologiju Lovran, Lovran, Hrvatska
Zlatko Dembić
; Institut za oralnu biologiju Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Oslu, Zavod za molekularnu genetiku, Oslo, Norveška
Tomislav Prpić
; Klinika za ortopediju i traumatologiju Lovran, Lovran, Hrvatska
Tomislav Mađarević
; Klinika za ortopediju i traumatologiju Lovran, Lovran, Hrvatska
Dea Salamon
; Sveučilište Primorska, Fakultet zdravstvenih studija, Izola, Slovenija
Branko Šestan
; Klinika za ortopediju i traumatologiju Lovran, Lovran, Hrvatska
Zdravko Jotanović
; Klinika za ortopediju i traumatologiju Lovran, Lovran, Hrvatska
Sažetak
Osteoartritis (OA) je multifaktorijalna i poligenska bolest koja zahvaća cijeli zglob, ali i periartikularno tkivo te predstavlja golem ekonomski trošak za javno zdravstvo u cijelom svijetu. Poznati su brojni geni za koje se smatra da sudjeluju u patogenezi OA, a u novije vrijeme sve se više istražuju epigenetski mehanizmi kao potencijalni rizični čimbenici zaslužni za nastanak OA. MikroRNK (miRNK) su male nekodirajuće molekule koje imaju ulogu u postranskripcijskoj regulaciji genskog izražaja. Njihovi geni čine 1 – 2 % ukupnog genoma i smatra se da bi potencijalno mogli regulirati i do 30 % kodirajućih gena. MiRNK molekule imaju bitnu ulogu u patogenezi nekih karcinoma, kardiovaskularnih, autoimunih kožnih te nekih neuroloških bolesti. Također, navedene molekule imaju važnu ulogu u patogenezi osteoartritisa. Velik broj miRNK molekula drugačije je izražen u hrskavici zahvaćenoj osteoartritisom u odnosu na zdravu hrskavicu. Dokazano je da određene miRNK molekule reguliraju neke enzime zaslužne za razgradnju hrskavice, dok se neke povezuju s regulacijom apoptoze hondrocita, a neke s procesom regeneracije hrskavice. U svjetlu tih spoznaja napravljene su i prve studije koje nastoje dokazati povezanost određenih jednonukleotidnih polimorfizama nekih miRNK gena s predispozicijom za nastanak osteoartritisa. Budući da su svi današnji oblici terapije bolesnika s osteoartritisom usmjereni na liječenje posljedice bolesti, a ne uzroka, potrebna su daljnja istraživanja etiopatogeneze osteoartritisa. MiRNK molekule mogle bi igrati važnu ulogu u patogenezi OA te predstavljati jednu od potencijalnih meta za nove farmakoterapijske oblike liječenja.
Ključne riječi
jednonukleotidni polimorfizam; metaloproteinaze; mikroRNK; osteoartritis
Hrčak ID:
300571
URI
Datum izdavanja:
1.6.2023.
Posjeta: 594 *