Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

Devširma kao poželjna praksa: nekoliko primjera iz druge polovice 16. i prve polovice 17. stoljeća

Ivana Đordić


Puni tekst: hrvatski pdf 578 Kb

str. 393-401

preuzimanja: 148

citiraj


Sažetak

Sultan Murat II. uveo je u 15. stoljeću jedan novi namet koji se ticao kršćanskog stanovništva novoosvojenih europskih prostora. Bila je to institucija devširme koja je označavala sakupljanje podobnih kršćanskih dječaka za janjičarske odrede. U ovom radu analizom nekoliko odabranih izvora pokazat će se je li taj naizgled okrutan namet uistinu bio nešto što su kršćanske obitelji htjele izbjeći pod svaku cijenu ili su postojale i neke pozitivne strane devširme. Sagledavanjem izvora pokazalo se da devširmom nisu bili obuhvaćeni samo kršćani nego i muslimani, da su postojala i dobrovoljna javljanja dječaka za devširmu, ali i da su neka sela bila oslobođena od tog nameta. Takvi su slučajevi ukazali na činjenicu da se ne može govoriti isključivo o negativnoj praksi iako to dakako ne znači ni da se radilo o isključivo pozitivnoj praksi, već samo da su postojali i primjeri u kojima je devširma mogla biti pogodna ili u kojima nije bila rigidno provođena.

Ključne riječi

devširma; dobrovoljna javljanja; izuzeća od devširme; janjičari

Hrčak ID:

301702

URI

https://hrcak.srce.hr/301702

Datum izdavanja:

24.12.2022.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 283 *