Pro tempore, No. 17, 2022.
Stručni rad
Devširma kao poželjna praksa: nekoliko primjera iz druge polovice 16. i prve polovice 17. stoljeća
Ivana Đordić
Sažetak
Sultan Murat II. uveo je u 15. stoljeću jedan novi namet koji se ticao kršćanskog stanovništva novoosvojenih europskih prostora. Bila je to institucija devširme koja je označavala sakupljanje podobnih kršćanskih dječaka za janjičarske odrede. U ovom radu analizom nekoliko odabranih izvora pokazat će se je li taj naizgled okrutan namet uistinu bio nešto što su kršćanske obitelji htjele izbjeći pod svaku cijenu ili su postojale i neke pozitivne strane devširme. Sagledavanjem izvora pokazalo se da devširmom nisu bili obuhvaćeni samo kršćani nego i muslimani, da su postojala i dobrovoljna javljanja dječaka za devširmu, ali i da su neka sela bila oslobođena od tog nameta. Takvi su slučajevi ukazali na činjenicu da se ne može govoriti isključivo o negativnoj praksi iako to dakako ne znači ni da se radilo o isključivo pozitivnoj praksi, već samo da su postojali i primjeri u kojima je devširma mogla biti pogodna ili u kojima nije bila rigidno provođena.
Ključne riječi
devširma; dobrovoljna javljanja; izuzeća od devširme; janjičari
Hrčak ID:
301702
URI
Datum izdavanja:
24.12.2022.
Posjeta: 283 *