Izvorni znanstveni članak
Ogledalo romantizma Petra Preradovića
Marina Protrka Štimec
Sažetak
Autoreferencijalnim postupcima u poeziji Petar Preradović temu pjevanja/pjesništva predstavlja kao sinegdohu umjetničkog stvaranja, odnosno kao povlašteni način bivanja i manifestiranja ljudskog postojanja. Nasuprot stereotipnom podređivanju poetike razdoblja romantizma politici nacionalnog preporoda kao angažmana usmjerenog kolektivnim identitarnim politikama i optimističnom zagovaranju buđenja nacionalne svijesti, u radu se pokazuje kako Preradović ovime funkcionira ne kao »najizrazitiji pjesnik novog pokreta, glasnik i propovjednik njegovih vidika i planova te pjesnik slavenstva« (Barac), nego prije svega kao pjesnik romantičarskog senzibiliteta, okrenut pitanjima slobode stvaralaštva, etičkog, ontološkog i ekonomskog položaja umjetnika kao posrednika među svjetovima i figure otvorene najdubljim i najsnažnijim emotivnim registrima. Metaforika stvaralaštva u njegovim pjesmama obuhvaća simbolički instrument (gusle), ali i imaginarna bića koja posreduju i štite stvaralački proces. Tu su najčešće vila ili ptica (sokol) kao instance ovjeravanja i refleksije pjevanja (pjesništva), povlaštenog načina kazivanja istine usklađene s ljepotom i smislom univerzuma. Umjetnik je u ovoj konstelaciji pjesnik-prorok ili bard koji posreduje među svjetovima, »među zemljom i međ nebom« što ga čini otvorenim najdubljim i najsuptilnijim ljudskim osjećajima i stanjima. Time, obrnuto od stereotipne predodžbe o pjesniku kolektivnog imaginarija i isključivo svijetlih i optimističnih tonova, 252Preradović pokazuje autentični romantičarski senzibilitet i autorefleksiju u kojoj je potraga za identitetom prije svega književna.
Ključne riječi
Petar Preradović; romantizam; emocije; autoreferencijalnost; stvaralaštvo
Hrčak ID:
302353
URI
Datum izdavanja:
16.5.2023.
Posjeta: 411 *