Izvorni znanstveni članak
Stabilnost gravitacijski–vezanih sistema više tijela
Antun Rubčić
; Department of Physics, Faculty of Science, University of Zagreb, Bijenička cesta 32, POB 162, 41 001 Zagreb, Croatia
Jasna Rubčić
; Department of Physics, Faculty of Science, University of Zagreb, Bijenička cesta 32, POB 162, 41 001 Zagreb, Croatia
Sažetak
Velike poluosi putanja planeta i glavnih satelita planetnih sistema u Sunčevom sustavu dane su kvadratičnim zakonom rn = const × n 2 , gdje je n cijeli broj. Ophodni periodi Tn proporcionalni su s n 3 u skladu s trećim Keplerovim zakonom. Bitna promjena u usporedbi s prijašnjim pristupima je da se terestrički planeti izdvajaju od jovijanskih kao zasebna podgrupa, te im je pridružen n = 1, a slijedi Jupiter s n = 2, i posljednji Pluton s n = 6. Ovaj zaključak je izveden na osnovi astronomskih podataka. Granica izmedu terestričkih i jovijanskih planeta je oko 200 K, što odgovara udaljenosti od Sunca približno 5 × 1011 m (3.4 a.u.). Unutar temperaturne granice, slično s Roche–ovom granicom, ne mogu opstati relativno velika tijela za dani sistem. Relacija za rn i Tn, kao i sve druge relevantne relacije, ovisne o n, povezane su s diskretizacijom momenta impulsa po jedinici mase tijela na putanji. Masa centralnog tijela je faktor skaliranja i određuje veličinu sistema. Srednja odstupanja opaženih poluosi prema izračunatim radijusima kružnih putanja su od 3.5% do 7.5% zavisno o sistemu. Na osnovi ove analize predložene su hipoteze o stabilnosti gravitacijskih sistema s više tijela.
Ključne riječi
Hrčak ID:
303453
URI
Datum izdavanja:
1.3.1995.
Posjeta: 401 *