Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

RAD VINCENZA BERNARDINA DE CASTRA S POSEBNIM OSVRTOM NA NJEGOVU ULOGU PEDAGOGA I ZAGOVARATELJA PUČKIH ŠKOLA U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA

Aleksandro Burra ; Capodistria


Puni tekst: talijanski pdf 342 Kb

str. 110-147

preuzimanja: 161

citiraj


Sažetak

Vincenzo de Castro rođen je u istaknutoj piranskoj obitelji. Otac Giovanni bio je
odvjetnik, majka Teresa de Moratti bila je porijeklom iz Izole i umrla je kad je dječak
imao deset godina. De Castro je pohađao osnovnu školu u Piranu, a zatim je pratio oca
na njegovim poslovnim pothvatima sve do položaja suca u Trevisu. Upravo je u tom
gradu Vincenzo završio studij filozofije u gradskom sjemeništu i upoznao poznatog
pisca Giuseppea Bianchettija, koji je ostavio trajan utisak na mladog Vincenza. Studije
je nastavio u Padovi, a filozofiju je diplomirao 1835. Godinu dana kasnije zaposlio se
kao asistent na Filozofskom fakultetu u Padovi. Njegova profesionalna karijera odvela
ga je potom do srednjih škola u Vincenzi i Veroni gdje je predavao filozofiju i latinsku
povijest. Godine 1843. postaje profesor estetike i klasične književnosti na Sveučilištu
u Padovi. Isticao se i kao prevoditelj s njemačkog, francuskog, latinskog i modernog
grčkog jezika, osobito povijesnih i književnih tematika, te je bio vrlo plodan i svestran
pisac u područjima povijesti, filozofije i filologije. Austrijska policija držala je De Castra
pod nadzorom zbog nekih njegovih članaka koji su se uglavnom pojavljivali u dnevnim
novinama Giornale Euganeo. Naime, uz književne i umjetničke tekstove, piranski
pisac nije prezirao baviti se i političkim i aktualnim pitanjima, a tijekom sastanaka
sveučilišnih studenata iz Padove, koje je on organizirao, usađivao je u mlade umove
zanimanje za znanost, umjetnost i patriotizam.
Godine 1848. De Castro je zajedno s drugim profesorima otpušten sa Sveučilišta
u Padovi iz razloga koje bismo danas nazvali političkim. Policijskim dekretom
naređeno mu je da smjesta napusti Padovu pa se s cijelom obitelji sklonio u Milano.
U to se vrijeme odvijala revolucionarna faza povijesti, nazvana 'Proljeće naroda',
kada je u Italiji piemontska vojska napala Austriju. De Castru je tada povjereno
uredništvo političkog časopisa Pio IX. (kasnije preimenovan u L‘Avvenire d‘Italia),
u kojem je iznosio umjerene političke ideje po pitanju ujedinjenja zemlje. Kad je
austrijska vojska ponovno osvojila Lombardiju, tiskanje novina je obustavljeno
i on je ponovno prisiljen na egzil. U Genovi mu je ponuđena katedra profesora
na Nacionalnom koledžu ligurske prijestolnice te je počela izlaziti njegova prva
publikacija u epizodama, Il Giovinetto Italiano, kojoj su se pridružili neki od najboljih
talijanskih edukatora tog vremena. Godine 1849. bio je prisiljen vratiti se u Milano
kako bi se pobrinuo za obiteljske poslove. Nakon što je diplomirao pravo u Paviji,
preživljavao je davanjem privatnih poduka i njegovanjem strasti prema novinarstvu;
tada osniva list L'educatore (1850.-53.), koji se bavio pedagoškim, prosvjetnim i
školskim temama na području Lombardije, Veneta, Trentina, istarske i dalmatinske
regije. Njegova neumorna novinarska aktivnost nije završila: godine 1855. osnovao
je Il Caffè, a godinu dana kasnije dnevne novine Panorama universale. Godine 1858.,
upravo zbog sadržaja nekih članaka koji su se pojavili u njegovim novinama, sud mu
je izrekao novčanu kaznu koju nije bio u stanju platiti pa se ista pretvorila u služenje
zatvora. De Castro je, iako fizički i duhovno iscrpljen, međutim, uspio 1859. godine
napisati još jedno djelo od ogromne vrijednosti: Veliki korografski rječnik Europe u
dva sveska i atlas.
Nakon ujedinjenja Italije intenzivno je radio u obrazovanom polju i ulagao velike
napore u reformu školstva i predškolskog odgoja. Povjeren mu je položaj školskog
inspektora, najprije u lombardskom okrugu Abbiategrasso, zatim u pijemontskom
okrugu Ivrea. Godine 1861. imenovan je profesorom i ravnateljem u Palermu (Škola-
Istituto Normale), zatim je premješten u Bresciu, gdje osniva i vodi Tehnički institut.
U ovom gradu bio je vrlo aktivan u osnivanju vrtića, kao i društava za podršku
novoosnovanim institucijama. Unatoč zahtjevnim rukovodećim položajima, nije
zanemario pisanje i objavljivanje eseja, članaka, knjiga i priručnika čak i za seoske
škole. Kao neumorni pedagog i predavač, bio je odlučan zagovaratelj obrazovanja od
malih nogu te je čvrsto branio laičku školu i njezinu važnost, koju je smatrao ključnim
za materijalni i moralni razvoj novouspostavljenog talijanskog društva. U dobi od 78
godina Vincenzo de Castro umro je u Milanu. Tijekom svog života, Piranac je ostao
vjeran svojim idealima domovine i škole, za koje je podnio žrtvu i kojima je dao cijeloga
sebe. U djelomičnom i kasnom priznavanju njegovoga rada i građanskog zalaganja,
njegov grad, Piran, nazvao je po njemu talijansku osnovnu školu, međutim, tu čast
dijeli s mnogo poznatijim Diegom de Castrom, važnim državnikom, diplomatom i
publicistom koji je živio u prošlom stoljeću.

Ključne riječi

Hrčak ID:

303996

URI

https://hrcak.srce.hr/303996

Datum izdavanja:

15.6.2023.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 277 *