Uvod
Tijekom povijesti u Republici Hrvatskoj uzgojene su brojne pasmine domaćih životinja koje su važan dio biološke raznolikosti vrsta i sastavnica su nacio- nalne nematerijalne kulturno-povijesne baštine. Hr- vatske autohtone pasmine pasa čini sedam pasmina koje su prema namjeni klasificirane u ovčarske i lo- vačke pse. Hrvatski ovčar, tornjak (bosansko-her- cegovački hrvatski pastirski pas) i mali međimur- ski pas (međi) pripadaju ovčarskim psima, dok se u lovačke pse svrstavaju dalmatinski pas, posavski gonič, istarski kratkodlaki i istarski oštrodlaki gonič (Špoljarić, 2008.; Anonymous, 2023.; Anonymous,
2023.a).
Tumori čine jedan od najvećih zdravstvenih pro- blema u pasa. Procjenjuje se da svaki deseti pas oboli te je zabilježen visok postotak uginuća, čak
25 % od ukupnog broja pasa u kojih su utvrđene neoplazije (Morris i Dobson, 2001.; Dobson, 2011.). Prema istraživanju Pugliese i suradnika (2022.) tu- mori su ujedno i glavni razlog eutanazije pasa te se najčešće pojavljuju u jedinki starije životne dobi. Po- stoji mnogo različitih čimbenika za njihov nastanak, a genetski čimbenici u pojedinih pasmina znatan su faktor rizika za nastanak određenih tipova tumora (Dobson, 2011.; Cullen i Breen, 2017.). Za pretposta- viti je da neke pasmine pasa posjeduju pasminsku predispoziciju za učestaliju pojavu tumora i mogući su nositelji potencijalnih promotorskih gena koji po- spješuju stvaranje točno određenih tipova tumora, dok neke pasmine ne posjeduju supresorske gene, što pospješuje razvoj tumora općenito (Cullen i Bre- en, 2017.).
Koža i meko tkivo najčešća su mjesta tumora, a nakon njih slijedi mliječna žlijezda i hemolimfni su- stav. Ostale, manje učestale lokacije, jesu mokraćno spolni, krvožilni, probavni, endokrini, dišni, koštani i živčani sustav te osjetilni organi (Morris i Dobson,
2001.). Tumori kože čine jednu trećinu svih tumora (Morris i Dobson, 2001.; Blackwood, 2011.), odno- sno 45,73 % tumora u istraživanih pasa u Hrvat- skoj (Šoštarić-Zuckermann i sur., 2013.). Oko dvije trećine kožnih tumora čine benigni tumori epitelnog podrijetla. Mliječna žlijezda jedno je od najčešćih mjesta na kojemu nastaju tumori, posebno u kuja koje nisu kastrirane ili one koje su kastrirane tek na- kon nekoliko estrusa (Morris i Dobson, 2001.). Veći je postotak pojavnosti benignih tumora mliječne žlijezde (Morris i Dobson, 2001.; Von Euler, 2011.). Najčešći tumor hemolimfnog sustava jest limfom koji zahvaća limfna tkiva (limfni čvorovi, slezena, timus), ali se može razviti na svim mjestima gdje se nalaze limfne stanice (Blackwood, 2011.). Nakon limfoma svakako je potrebno spomenuti visceral- ni hemangiosarkom, često dijagnosticiran tumor slezene (Dobson, 2011.a.; Valli i sur., 2017.). Na te- melju istraživanja Morris i Dobson (2001.) tumori krvožilnog sustava uključuju tumore srca i krvnih žila. Prema navodima istoimenih autora i istraži- vanja Cooper i Valentine (2017.) najčešći je tumor srca hemangiosarkom s primarnom lokalizacijom u uški desne pretklijetke. Nadalje, adenokarcinomi pluća najučestaliji su tumori dišnog sustava pasa (Wilson, 2017.). U probavnom sustavu, uz oralne melanome, česti su leiomiomi želuca, a karcinomi želuca i crijeva rjeđe se pojavljuju. Mokraćni mjehur najučestaliji je dio mokraćnog sustava na kojemu nastaju neoplazije, od kojih je karcinom prijelaznog epitela najčešći (Morris i Dobson, 2001.). Što se tiče spolnog sustava, tumori jajnika rijetki su jer većina kuja rano podliježe ovariohisterektomiji, dok su češći benigni mezenhimni tumori stidnice, rodni- ce i maternice. Tumori testisa drugi su po učestalo- sti od svih tumora muških pasa i čine 90 % tumo- ra spolnog sustava mužjaka (North i sur., 2009). Najzastupljeniji su tumori inersticijskih Leydigovih stanica, dok su to kod kriptorhida tumori Sertoli- jevih stanica i seminom (Morris i Dobson, 2001.). Primarni tumori koštanog sustava najčešće nastaju
iz koštanog i hrskavičnog mezenhimnog tkiva i pre- 33
težno su malignog biološkog ponašanja. Poznato je
da su za razvoj osteosarkoma predisponirane sred- nje i velike pasmine te da se on pojavljuje na odre- đenim predilekcijskim mjestima (Ling i sur., 1974.). Primarni tumori živčanog sustava mogu nastati iz neurona, neuroepitelnog tkiva, glijalnih stanica i meninga. Najčešći je tumor mozga meningeom i neki od podtipova glioma. Neoplazije se razvijaju i u perifernom živčanom sustavu, poput švanoma, neurofibroma i neurofibrosarkoma, te većinom zahvaćaju velike pasmine pasa (Mariani, 2011.). Od endokrinih neoplazija pretežno se pojavljuju adeno- mi adenohipofize, kortikalni adenomi nadbubrežne žlijezde, feokromocitomi te kemodektomi aortnog tjelešca u srcu, dok se od karcinoma najviše po- javljuje karcinom otočića gušterače (Miller, 2017.). Tumori oka najčešće zahvaćaju njegove pomoćne strukture, pa su tako često dijagnosticirani benigni tumori Meibomovih žlijezda kapaka. Primarni intra- okularni tumori najviše zahvaćaju rožnicu, bjelooč- nicu, šarenicu i cilijarno tijelo, od kojih su najvažniji melanom i limfom. Tumori drugih osjetilnih organa iznimno su rijetki (Morris i Dobson, 2001.).
S obzirom na oskudne dosadašnje literaturne podatke, cilj je ovog istraživanja bio utvrditi učestalosti neoplazija u hrvatskih autohtonih pasmina pasa.
Materijali i metode
Dijagnosticirani tumori autohtonih pasmina pasa pretraživani su iz arhivirane baze podataka pohra- njenih u softverskom sustavu ISSA. Intergrirani pro- gram ISSA objedinjuje podatke o pacijentima, uklju- čujući obdukcijske, histopatološke i citološke nalaze. Uzorci tkiva i organa obduciranih lešina, biopsati i citološki uzorci tumora dostavljeni su s klinika Ve- terinarskog fakulteta te iz veterinarskih ambulanti s područja Republike Hrvatske, čija je dijagnostika obavljena tijekom rutinskog rada na Zavodu za vete- rinarsku patologiju na Veterinarskom fakultetu Sve- učilišta u Zagrebu.
Istraživanje je obuhvatilo arhivirane uzorke do- stavljene u desetogodišnjem razdoblju od 1. siječnja
2009. do 31. prosinca 2018. S obzirom na to da ti- jekom tog vremena nije dijagnosticiran ni jedan tu- mor malog međimurskog psa, koji je ujedno i naša najmlađa autohtona pasmina, pasmina je izuzeta iz istraživanja. Isto tako, istarski goniči svrstani su u jednu skupinu, s obzirom na to da nije poznato jesu li pripadali istarskom kratkodlakom ili oštrodlakom goniču.
Za analizu histopatoloških i citoloških preparata korišten je svjetlosni mikroskop Nikon 2000 Eclipse. Svi su histopatološki i citološki uzorci pregledani pod
34 povećanjem od 4 x, 10 x, 20 x i 40 x. Histopatološke
i citološke mikrofotografije neoplazija snimljene su navedenim mikroskopom, Olympus DP20 kamerom i kompjutorskim programom CellB (Olympus).
Prikupljeni podaci o dobi i spolu pasa te učesta- losti, lokalizaciji, tipu i biološkom ponašanju tumora statistički su obrađeni deskriptivnim metodama u računalnim programima Microsoft Excel 2004 i Sta- tistica v. 14.0 (TIBCO Software Inc., Palo Alto, CA, SAD, 2020.). Povezanost se utvrđivala Pearsonovim hi-kvadratnim testom pri čemu su vrijednosti niže od
0,05 smatrane statistički značajnima.
Rezultati
Retrospektivna analiza u destogodišnjem razdo- blju obuhvatila je 256 jedinki hrvatskih autohtonih pasmina pasa na kojima je provedena patološka di- jagnostička pretraga koja podrazumijeva obdukciju, histopatološku analizu biopsata ili citološku pretra- gu. U istraživanje je bilo uključeno ukupno pet izvor- nih pasmina, među kojima je najveći udio obuhvatio pasminu tornjak s 98 jedinki (38,28 %), zatim slijedi
59 (23,08 %) dalmatinskih pasa, 58 (22,66 %) hr- vatskih ovčara, 25 (9,77 %) posavskih goniča i 16 (6,25 %) istarskih goniča. Na ukupnom uzorku u 123 pasa (48,08 %) dijagnosticirana je neoplazija, a u 84 (32,81 %) upala, degeneracija, trovanje ili trauma. U
49 slučajeva (19,14 %) uzorci su bili nedijagnostički ili lešine autolitične. Ukupan broj ženskih jedinki s di- jagnozom neoplazije bio je 64 (52,03 %), a 59 jedinki (47,98 %) bilo je muškog spola. Prosječna dob ovih pasa iznosila je 9,85 godina, s rasponom od 1 do 17 godina. Prema lokaciji najčešće su dijagnosticirani tu- mori kože (n = 57; 46,34 %), zatim tumori mliječne žlijezde (n = 24; 19,51 %), tumori hemolimfnog su- stava (n = 16; 13,01 %), dok su na ostalim mjestima (probavni, spolni, mokraćni, krvožilni, dišni, koštani, živčani, endokrini sustav i osjetilni organi) dijagnosti- cirani rjeđe (n = 26; 21,14 %). Udio benignih i malignih neoplazija po pasminama prikazan je u grafikonu 1. Maligno biološko ponašanje utvrđeno je u 90 (73,17
%), a benigno u 33 tumora (26,83 %). Neoplazije kože, mliječne žlijezde (slike 1 i 2) i hemolimfnog su- stava češće su bili malignog biološkog ponašanja,
Slika 1. Kuja, tornjak, tubulopapilarni karcinom mliječne žlijezde, HE, 10
Slika 2. Pas, dalmatinski pas, dobro diferencirani karcinom cirkumanalnih žlijezda, HE, 10 x
među kojima je utvrđena i znatna razlika u ponašanju u odnosu na tumore drugih organskih sustava (p =
0,015349). Također, utvrđena je statistička značaj- nost između dobi i biološkog ponašanja tumora čime se ustanovilo da psi starije životne dobi češće oboli- jevaju od malignih tumora (p = 0,00365). Zastuplje- nost pojedinih pasmina i prikaz broja tumora prema lokacijama tablično je prikazan (tablice 1 – 5).
Rasprava i zaključci
U ovom su istraživanju dobiveni rezultati uspore- đeni s dostupnim podacima o tumorima u općoj po- pulaciji pasa s obzirom na to da ne postoje ili su vrlo oskudni literaturni podaci o neoplazijama hrvatskih autohtonih pasmina pasa (Židak, 2020.). Distribucija populacije pojedinih autohtonih pasmina s dijagno- sticiranim tumorima u ovom je radu znatno hete- rogena, na što može utjecati i sama namjena naših pasmina u današnje vijeme. Osim što su grupirani u ovčarske i lovačke pse, danas su to i psi za prat- nju i sport (tornjak, dalmatinski pas, hrvatski ovčar) (Anonymous, 2023.), stoga je skrb i briga vlasnika o takvim jedinkama zasigurno veća. S druge strane, prema podacima Ministarstva poljoprivrede Banke animalnih gena hrvatskih izvorih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, posavski gonič, istarski kratkodla- ki i istarski oštodlaki gonič pripadaju ugroženim pa- sminama (Anonymous, 2023.a) što svakako prido- nosi neravnomjernoj distrubuciji populacije i manjem broju jedinki ovih pasmina.
Tumori su dijagnosticirani u 48,08 % pasa, što je prema nekim istraživanjima gotovo dvostruko više od procijenjene pojave tumora u pasa općenito (Do- bson, 2011.). Neovisno o pasmini, psi muškog i žen- skog spola bili su podjednako zastupljeni (47,98 % mužjaci i 52,03 % ženke) te su se tumori pojavljivali češće u starijih jedinki (x̄ 9,85 godina) što odgovara podacima iz istraživanja (Šoštarić-Zuckermann i sur.,
2013.; Pugliese i sur., 2022).
Ukupno gledano, tumori su pretežno bili malignog biološkog ponašanja (73,17 %). Dosadašnja istraživanja neoplazija pasa u Hrvatskoj pokazuju da je u populaciji pasa 59 % malignih tumora (Šoštarić- Zuckermann i sur., 2013.), dok je iz naših rezultata vidljivo da sve autohtone hrvatske pasmine, osim istarskog goniča (50 %), obolijevaju češće od mali- gnih neoplazija nego opća populacija pasa. Kao što je očekivano s obzirom na rezultate istraživanja drugih autora (Pugliese i sur., 2022.), utvrđena je statistički značajna razlika (p = 0,00365) između dobi pasa i biološkog ponašanja tumora, čime se ustanovilo da psi starije životne dobi češće obolijevaju od malignih neoplazija.
Uzevši u obzir istraživanu populaciju pasa, najče- šće su dijagnosticirani kožni tumori (46,34 %), tumo- ri mliječne žlijezde (19,51 %) i hemolimfnog sustava (13,01 %), što odgovara rezultatima pojedinih istra- živanja (Dobson, 2011.). Jednako tako su, u odnosu na ostale sustave, tumori ovih organskih sustava bili uglavnom malignog biološkog ponašanja, što odgo- vara literaturnim podacima (Morris i Dobson, 2001.).
U većine autohtonih pasmina tumori na koži bili su najzastupljeniji, iznimno kod hrvatskih ovčara prevladavali su tumori mliječne žlijezde (34,62 %) što se može povezati s malo većim udjelom ženki od mužjaka u ukupnom uzorku. Isto tako kod istarskih goniča jednak je udio kožnih (50 %) i tumora na mli- ječnoj žlijezdi (50 %), što je najvjerojatnije posljedica vrlo malog broja uzoraka tumora kod ove pasmine.
Zanimljiv je podatak da su od kožnih tumora u dal- matinskog psa najčešći bili dijagnosticirani karcinomi cirkumanalne žlijezde, s obzirom na to da je pozna- to da su najčešći maligni kožni tumori pasa masto citomi (Bostock, 1986.; Šoštarić-Zuckermann i sur.,
2013.). Prema literaturnim podacima karcinomi su manje učestali od adenoma cirkumanalne žlijezde, što se razlikuje od rezultata za dalmatiskog psa (Morris i Dobson, 2001.). No u tornjaka su najzastu- pljeniji tumori kože bili upravo adenomi cirumanal- ne žlijezde (11,59 %). Kako prema radu Blackwood (2011.) ovi tumori čine od 8 do 18 % kožnih tumora, rezultati za pasminu tornjak u skladu su s rezulta- tima ovog istraživanja. Najučestaliji je u posavskih goniča bio lipom koji pokazuje relativno visoku po- javnost i u drugih pasmina pasa (Hendrick, 2017.; M. O’Neill i sur., 2018.). U hrvatskih je ovčara najčešće bio dijagnosticiran pseći histiocitom, tumor koji pod- liježe imunološkoj regresiji i pojavljuje se u mlađoj populaciji (Cullen i Breen, 2017.), dok je kod istarskih goniča to u 100 % slučajeva bio hemangiom. Ovi se podaci razlikuju od podataka o učestalosti tumora u općoj populaciji pasa (Bostock, 1986.; Gross i sur.,
2005.; Šoštarić-Zuckermann i sur., 2013.). Kako se hemangiomi kože povezuju s dugotrajnim izlaganjem ultraljubičastom zračenju (Hendrick, 2017.), nije mo- guće isključiti kako je kod naših istarskih goniča po- java ovog tumora povezana s podnebljem u kojemu žive i namjenom za koju su držani.
-
Tablica 4. Pregled tumora hemolimfnog sustava po pasminama pasa
Grafikon 1. Biološko ponašanje tumora neovisno o lokaciji po pasminama pasa
Na mliječnoj su žlijezdi u dalmatinskog psa, istar- skog goniča i posavskog goniča svi tumori dijagno- sticirani kao adenokarcinomi. U hrvatskog ovčara i tornjaka učestalost je tek nešto niža (88,89 % i
85,71 %). Najčešći tip tumora bio je tubulopapilarni karcinom, koji je ujedno i najdijagnosticiraniji tumor u istraživanju Šoštarić-Zuckermann i sur. (2013). Je- dino je u hrvatskog ovčara i istarskog goniča bio di- jagnosticiran benigni mješoviti tumor mliječne žlijez- de. S obzirom na to da prema literaturnim podacima u općoj populaciji kuja prevladavaju benigni tumori, učestalost malignih tumora kod naših pasmina bitno se razlikuje od drugih istraživanja (Morris i Dobson,
2001.; Von Euler, 2011.).
Tumori hemolimfnog sustava bili su malignog bi- ološkog ponašanja te su zabilježeni samo u tornjaka, hrvatskog ovčara i dalmatinskog psa. U dalmatin- skog psa prevladavao je hemangiosarkom slezene, a u hrvatskog ovčara i tornjaka limfom. Ovi su tu- mori prema literaturnim podacima ujedno i najčešći tumori hemolimfnog sustava (Blackwood, 2011.).
Tumori spolnog sustava najčešće su se pojavlji- vali na testisima tornjaka i hrvatskog ovčara. Primi- jećene su razlike u pojavnosti seminoma u odnosu na rezultate iz literature, koji je u obje pasmine bio najučestaliji tumor testisa, dok kod drugih autora čine oko 30 % tumora testisa (North i sur., 2009.).
Od ostalih organskih sustava važno je spome- nuti da se u probavnom sustavu, najčešće u dal- matinskog psa, dijagnosticirao oralni melanom, što se podudara s podacima o učestalosti pojave ovih tumora (Dobson, 2011.; Gross i sur., 2005.; Blackwo od, 2011.; Goldschmidt i Goldschmidt, 2017.). Isto tako, u krvnožilnom sustavu tornjaka najčešće je dijagnosticiran hemangiosarkom uške desne srčane pretklijetke koji je ujedno i najčešći primarni tumor srca (Cooper i Valentine, 2017.). Na ostalim su se
mjestima pojavljivali pojedinačni tumori ili se uopće 39
nisu pojavljivali. S obzirom na to da su to sustavi na
kojima se tumori rjeđe pojavljuju (Dobson, 2011.), ovaj rezultat nije neočekivan, uz napomenu da je uzorak naše populacije malen, što zasigurno prido- nosi ovakvom rezultatu.
Zaključno, pojavnost tumora kod hrvatskih au- tohtonih pasmina pasa relativno je velika, sa znatno većom učestalošću neoplazija malignog biološkog ponašanja. S obzirom na mali broj pasa uključenih u ovo istraživanje i neravnomjernu distribuciju po- pulacije po pasminama, potrebno je provesti daljnja istraživanja na većem broju pasa autohtonih pa- smina. Ovim smo istraživanjem postavili temeljne smjernice za opsežnija istraživanja s ciljem utvrđiva- nja novih informacija o tumorima hrvatskih autoh- tonih pasmina pasa, čime bi se zasigurno pridonijelo očuvanju ove hrvatske nacionalne i kulturne baštine.