Skoči na glavni sadržaj

Prethodno priopćenje

https://doi.org/10.29162/jez.2023.2

Akuzativne zamjeničke zanaglasnice ju i je u bosanskome, hrvatskome i srpskome: kontrastivno korpusno istraživanje standardnih i razgovornih idioma

Zrinka Kolaković orcid id orcid.org/0000-0002-1615-021X ; Alpen-Adria-Universität Klagenfurt
Edyta Jurkiewicz-Rohrbacher orcid id orcid.org/0000-0001-6737-7847 ; Universität Regensburg
Jasmin Denise Gradischnig ; Alpen-Adria-Universität Klagenfurt


Puni tekst: hrvatski pdf 915 Kb

str. 27-78

preuzimanja: 248

citiraj


Sažetak

Empirijska su istraživanja o varijaciji u uporabi zanaglasnica iznimno rijetka. Međutim, pažljiva i kontrastivna analiza bosanskih, hrvatskih i srpskih gramatika i ostalih jezičnih priručnika kao što su npr. jezični savjetnici, upućuje na postojanje određenih razlika u uporabi zanaglasnica ne samo među trima standardima nego i unutar njihovih razgovornih idioma. Ovaj se rad bavi razlikama u uporabi dviju varijanata akuzativne zamjeničke zanaglasnice trećega lica jednine ženskoga roda ju i je. Sudeći prema stanju opisanome u gramatikama, uporaba oblika ju znatno je ograničenija u bosanskome i srpskome nego u hrvatskome standardu (cf. Silić i Pranjković 2007; Mrazović i Vukadinović 2009; Ridjanović 2012; Piper i Klajn 2014).
Kako bi se utvrdio stvarni raspon razlika u uporabi spomenutih zanaglasnica, primjeri za analizu crpljeni su ne samo iz tradicionalnih referentnih korpusa s jezičnom građom koja bi trebala odražavati stanje u trima standardima (Santos 1998; Utvić 2011; Čermák i Rosen 2012; Brozović Rončević i dr. 2018) nego i iz {bs, hr, sr}WaC-a, triju golemih mrežnih korpusa (Ljubešić i Klubička 2014) pretraživih s pomoću iznimno funkcionalnoga sučelja NoSketchEngine primjenom morfosintaktičkih oznaka, tj. tagova. Ručno je označeno 3916 primjera s akuzativnim zanaglasnim varijantama ju i je. Istraživanje potvrđuje kako jezični korpusi mogu poslužiti za dobivanje prijeko potrebnih uvida u raspon varijacije ne samo s obzirom na normu triju standarda nego i u stvarnoj svakodnevnoj uporabi, odnosno razgovornim idiomima. S pomoću frekvencije varijantnih oblika i konstrukcija u kojima se rabe utvrđuje se u kojoj se mjeri uzus razlikuje od propisane norme.
Uopćeni linearni regresijski model otkriva statistički značajne razlike u uporabi akuzativne zanaglasne varijanate ju među standardnim idiomom hrvatskoga s jedne i standardnim idiomima bosanskoga i srpskoga jezika s druge strane. Osim toga, uočeno je da se razgovorni idiomi bosanskoga, hrvatskoga i srpskoga jezika značajno razlikuju u uporabi zanaglasne varijante ju. Nadalje, podaci pokazuju da je distribucija zanaglasnice ju značajno drukčija u razgovornim nego u standardnim idiomima analiziranih jezika. I na kraju, na temelju uopćenoga linearnoga regresijskoga modela, pokazano je da za razliku od -(j)e završetka riječi koja prethodi zanaglasnici trećega lica ženskoga roda u akuzativu, -(j)u završetak ima statistički značajan utjecaj na izbor među varijantama ju i je. Točnije govoreći, smanjuje vjerojatnost uporabe zanaglasnice ju.

Ključne riječi

bosanski; hrvatski; srpski; standardni i razgovorni idiom(i); varijacija; korpusi; zanaglasnica trećega lica jednine ženskoga roda u akuzativu

Hrčak ID:

306166

URI

https://hrcak.srce.hr/306166

Datum izdavanja:

17.7.2023.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 580 *