Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21857/yvjrdcvojy
Tlo hrvatske panonije kao kulturni i simbolički kapital hrvatske književnosti s tematikom ruralnoga života
Anica Bilić
; Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Centar za znanstveni rad u Vinkovcima, Vinkovci, Hrvatska
Sažetak
Arheološki nalazi potvrđuju da je hrvatska Panonija (Slavonija, Baranja, Srijem1) naseljena praktički malo poslije početka sjediteljskoga načina života, prije oko 10 000 godina, kada su prvi poljodjelci pristigli dolinom Dunava iz međurječja Eufrata i Tigrisa, kada je na lijevoj obali Bosuta na području Vinkovaca podignuto najstarije naselje (grad) Europe, suvremenik Jerihona. Netom poslije toga u Srijemu niče napredna i bogata vučedolska kultura, koja uz poljoprivredu poznaje lijevanje bronce i kalendar. Možete li predočiti da je vučedolski majstor – ljevač na stolu imao kalendar!? Tu su postavljeni temelji europske kulture.2 Od tada do danas mijenjali su se brojni osvajači tih prostora (Mongoli, Huni, Avari, Normani, Osmanlije…). U radu raščlanjujemo tragove u književnosti od osmanlijskoga povlačenja, kada je Slavonija još uvijek terra incognita, nastavljamo s razdobljem života u obilju koje uz marljive ruke daje bogato tlo, a to područje postaje poželjno useljeničko odredište podatno za oblikovanje stereotipa raspojasane Slavonije, do ratnim pustošenjem devastiranoga prostora ‘90-ih godina 20. stoljeća, s pogledom na izvjesnu i poželjnu sutrašnjicu, a završava s razložnom sjetom i brigom zbog porazne demografske slike koju pružaju podatci Popisa stanovnika iz 2021. godine. Koristeći književne tekstove probranih hrvatskih pisaca i djela ruralne tematike od 18. stoljeća do danas, raščlanit ćemo temu načina uzgoja bilja (oranice, livade, vrtovi, nasadi) i slavonskoga tla obrađenu u književnim djelima.
Kako važno mjesto u razvoju imaju bogata baština i kulturna dobra kao izvor gospodarskoga kapitala, pozornost u radu skrećemo na teme iz hrvatske književnosti posvećene selu – ruralnom i kulturnim oblicima koji se u njemu reprezentiraju kao identitetska mjesta, ponajprije tlo3 (zemlja), način uzgoja bilja i stoke, oblici tradicijskoga odijevanja, enogastronomija, krajobrazna privlačnost i posebnost Slavonije, Baranje i Srijema, brojnim stihovima opjevane zemlje ratara i bećara.
Primjenom teorije kapitala francuskoga sociologa, antropologa i filozofa Pierea Bourdieua pratit ćemo prelijevanje gospodarskoga (ekonomskoga) kapitala u kulturni i simbolički kapital te naglasiti potrebu za kulturnim identitetom prostora u postmodernom društvu, u kojemu je, zahvaljujući na prvom mjestu potrošačkoj kulturi, moguće na različite načine kulturni kapital pretvoriti u gospodarski kapital, pokretač gospodarskih djelatnosti.
Ključne riječi
selo i ruralno u hrvatskoj književnosti; tlo – zemlja, kulturni kapital.
Hrčak ID:
306752
URI
Datum izdavanja:
18.7.2023.
Posjeta: 243 *