1. UVOD
Računarstvo u oblaku (engl. cloud computing) novi je smjer razvoja IT industrije, te nov način pristupanja i uporabe računalnih resursa. Stručnjaci su odabrali pojam „oblak“ jer se koriste resursi virtualnih računala, točnije mrežnih poslužitelja čija točna lokacija nije poznata. Stoga je oblak ujedno i metafora za internet. U fokusu interesa ovog rada je model „softvera kao usluge“ (SaaS), tj. aplikacija u oblaku. Radi se o uporabi resursa na udaljenim poslužiteljima na kojima se izvršavaju aplikacije i pohranjuju podaci, a pristupa im se preko web-sučelja. Primjena računarstva u oblaku je vrlo široka i raste iz dana u dan zbog mnogih prednosti koje donosi korisnicima, a potaknuta je sve većom uporabom bežičnih tehnologija za pristup internetu i mobilnih uređaja (prijenosnih računala, tableta, pametnih telefona). Aplikacije u oblaku pojednostavljuju razmjenu i dijeljenje sadržaja, kolaboraciju i komunikaciju u realnom vremenu, povećana je dostupnost aplikacija te dohvatljivost i sinkronizacija vlastitih podataka. Da bi obrazovne ustanove imale što više koristi od računarstva u oblaku, potrebno je da takve aplikacije prihvate svi sudionici obrazovnog procesa, što predstavlja šire problemsko područje ovog rada.
2. RAČUNARSTVO U OBLAKU I NJEGOVE ZNAČAJKE
„Cloud computing je nastao kao želja IT stručnjaka za povećanjem kapaciteta i dodavanjem novih mogućnosti na vlastite sustave bez investiranja u novu infrastrukturu i potrebe za osposobljavanjem novog osoblja ili kupnje novih licenciranih programa“ (CERT CARNet, 2010) . Postoji nekoliko pristupa u definiranju računarstva u oblaku, što se može objasniti činjenicom da ono obuhvaća širok spektar hardverskih, programskih i podatkovnih usluga koje su dostupne na internetu. Nacionalni institut za standarde u Americi (NIST) definira računarstvo u oblaku kao „model (plati koliko koristiš) koji, na zahtjev, omogućuje praktičan pristup, putem računalne mreže, skupu konfigurabilnih računalnih resursa (mrežama, poslužiteljima, spremištima podataka, aplikacijama i ostalim uslugama) koji se mogu brzo pripremiti za uporabu i staviti na raspolaganje, uz minimalan napor ili interakciju davatelja usluge“ (Bronzin, Adamec, 2011:25) . Općeprihvaćena definicija opisuje računarstvo u oblaku kao klaster distribuiranih računala, odnosno ogromnih podatkovnih centara i farmi servera, koji pružaju resurse i usluge na zahtjev kroz računalnu mrežu, točnije internet (Sultan, 2010:110) . Definicije računarstva u oblaku razlikuju se i u tome koriste li ga IT stručnjaci ili obični korisnici. „Obični korisnici će cloud computing definirati kao novi i jeftiniji način korištenja programskih rješenja koja će se unajmljivati prema potrebi. Informatički stručnjaci definirati će ga kao novi poslovni model ili novu tehnološku platformu za smještaj, pokretanje i korištenje informatičke programske podrške“ (CERT CARNet, 2010) . Računarstvo u oblaku omogućuje „osobne mreže raznih uređaja“ koji funkcioniraju kao cjelina, a svima se može pristupati i upravljati putem weba jer podaci i aplikacije nisu pohranjeni na korisnikovim računalima i uređajima (Horrigan, 2008) . Govoreći o računarstvu u oblaku treba naglasiti da se radi o trima različitim modelima pružanja usluga:
infrastruktura kao usluga (engl. Infrastructure as a Service, IaaS),
platforma kao usluga (engl. Platform as a Service, PaaS),
aplikacija kao usluga (engl. Software as a Service, SaaS)
Svaki od ova tri modela usluga može biti realiziran na četiri različita načina, pa se s obzirom na izvedbu računarstva u oblaku razlikuju: javni oblak, privatni oblak, hibridni oblak i zajednički oblak (CERT CARNet, 2010) .
Kod modela infrastrukture kao usluge korisnici unajmljuju virtualne poslužitelje i ostalu mrežnu opremu, prostor za pohranu podataka, te imaju mogućnost odabira operacijskog sustava i drugih programa. Korisnik ima mogućnost upravljanja tim resursima, obradom i pohranom podataka kao i razvojem aplikacija, ali nema nadzor nad infrastrukturom „oblaka“. Najpoznatiju infrastrukturu kao uslugu predstavlja Amazon Elastic Compute Cloud (Amazon EC2). Kad se radi o potrebama programera, rješenje nudi platforma kao usluga. Riječ je o uporabi uobičajenih razvojnih alata koji se nalaze na računalu u oblaku, a dohvatljivi su preko web-sučelja. Korisnik ima nadzor samo nad razvijenim aplikacijama. Najpoznatiji primjeri platforme kao usluge su Microsoft Azure (Visual Studio) i GoogleApps Engine (Python, Java). Model SaaS namijenjen je širokom krugu krajnjih korisnika. To ujedno predstavlja najstariji način unajmljivanja ili besplatnog korištenja informatičkih usluga koji je započeo s uporabom web-pošte (npr. Gmail, Hotmail, YahooMail) i evoluirao u aplikacije različitih namjena s izraženom društvenom komponentom (dijeljenje sadržaja, tagiranje, kolaboracija i sl.), sve do aplikacija s ujedinjenim funkcionalnostima (npr. Google Docs/Apps, MS Office 365, ZohoDocs). Značajno mjesto u modelu SaaS, uz već spomenuto, imaju aplikacije za pohranu i sinkronizaciju podataka u oblaku (npr. Dropbox, SkyDrive, GoogleDisk). Web 2.0 alati kod kojih se aplikacije pokreću na udaljenom serveru, gdje se pohranjuju i korisnički podaci, ujedno mogu biti aplikacije u oblaku, iako treba naglasiti da pojmovi Web 2.0 i SaaS nisu sinonimi (Barnatt, 2012; UNESCO IITE, 2010) .
Računarstvo u oblaku karakterizira skalabilnost (opseg i količina uporabe resursa prema potrebama, tj. na zahtjev), neovisnost o platformi, mobilnost i dostupnost usluge (mogućnost pristupa bilo kada, s bilo koje lokacije i s raznih uređaja), a plaća se stvarno korištenje resursa (prema vremenu i obujmu u kojem se koriste). Prednost računarstva u oblaku je ekonomska isplativost zbog smanjenih troškova održavanja opreme, licenciranja i nadogradnje programa, a korisniku je uvijek dostupna najnovija verzija programa.
3. PRIMJENA „RAČUNARSTVA U OBLAKU“ U OBRAZOVANJU
Mnoge obrazovne ustanove u svijetu prepoznale su potencijal računarstva u oblaku jer on smanjuje troškove, a povećava efikasnosti i upotrebljivost računalnih resursa (Sultan, 2010:111) . Svoj „put k oblaku“ obrazovne su ustanove najčešće započele unajmljivanjem usluge elektroničke pošte za potrebe studenata i osoblja, te resursa za pohranu podataka, ponajviše za otvorene obrazovne materijale gdje sigurnost podataka nije od vitalne važnosti (UNESCO IITE, 2010) . Uz uporabu raznih aplikacija u oblaku, visokoškolske institucije povremeno iskazuju potrebu za velikom procesorskom snagom radi provođenja istraživanja i eksperimenata ili dodatni diskovni prostor za pohranu velike količine podataka, što može zatrebati i administrativnom osoblju, a rješenje je u unajmljivanju dodatne infrastrukture u oblaku. Određeni studijski programi i kolegiji bave se upravo razvojem web-aplikacija, pa su studentima potrebni razvojni alati i ostali resursi za hosting i upravljanje tim aplikacijama. U tom se slučaju koristiti platforma kao usluga. Migracija u oblak za IT odjel znači jednostavnije održavanje programskih i računalnih resursa na visokoškolskoj instituciji. Uporaba svih navedenih modela računarstva u oblaku po skupinama korisnika u sektoru visokoškolskog obrazovanja prikazana jeslikom 1.
Izvor: izradili i prilagodili autori(prema Sultan, 2010:110)
U obrazovnom sektoru koriste se sustavi za upravljanje e-učenjem (LMS) smješteni na vanjskim poslužiteljima, što ima smisla za institucije koje ne mogu opravdati troškove kupnje, održavanja i nadogradnje potrebne programske podrške i sklopovlja. Jedna od najraširenijih aplikacija za upravljanje e-učenjem je Moodle, koji se može okarakterizirati kao aplikacija u oblaku (http://saasaddict.walkme.com) . Značajan doprinos uporabe aplikacija u oblaku za potrebe obrazovanja u Hrvatskoj daje CARNet na portalu Edu.hr, gdje su dostupne posebno razvijene usluge u oblaku za učenike, studente i nastavnike, kao što su Webmail, Loomen (temeljen na Moodleu), Portal za učenje na daljinu Nikola Tesla, e-Knjižnica, eLektire, obrazovna multimedija na zahtjev. Također treba istaknuti Sveučilišni računski centar, „Srce“, koji za znanstvene i obrazovne ustanove u Hrvatskoj nudi usluge u oblaku poput virtualnog poslužitelja (VPS), virtualnog računalnog laboratorija (VCL), uslugu pohranjivanja podataka (GSS) s 10 GB prostora, te daje platformu za razvoj i primjenu e-učenja (sustav Merlin, sustav za e-portfolio, uslugu webinara).
Računarstvo u oblaku ima puno potencijala za kreativnu uporabu u poučavanju i učenju, za povezivanje i suradnju studenata i nastavnika. Ono daje potpunu mobilnost, pa se nastava može održati i izvan zidova učionica(slika 2). Aplikacijama u oblaku studenti mogu na fleksibilan način pristupati elektroničkim knjigama i raznim obrazovnim resursima, s bilo kojeg mjesta i bilo kada, surađivati na projektima, zajedno kreirati sadržaje u realnom vremenu, učinkovito dijeliti ideje, diskutirati o određenim temama, brzo komunicirati i udruživati se u online zajednice. Njihovom uporabom stvaraju vlastito, personalizirano okruženje za „učenje u oblaku“ ili „Cloud-Based Personalized Learning Environment“ (Al-Zoube, 2009) .
Često se e-učenje i m-učenje povezuju s računarstvom u oblaku jer je korisnicima internetom omogućen pristup, korištenje, kreiranje i upravljanje udaljenim obrazovnim resursima i uslugama poput komunikacije, diskusije i kolaboracije (Kop, Carroll, 2011; Mallikharjuna, Sasidhar, Satyendra, 2010) .
4. MOTIVACIJA, PERCEPCIJA I UPORABA APLIKACIJA U OBLAKU KOD STUDENATA VELEUČILIŠTA U RIJECI
Prihvaćanje određene inovacije dugotrajan je proces na koji utječu brojni individualni, organizacijski i društveni čimbenici. U nastavku će se analizirati utjecaj nekih individualnih čimbenika na prihvaćanje i uporabu aplikacija u oblaku kod studenata.
4.1 Teorijska osnova
Prema Rogersovom modelu širenja i prihvaćanja inovacija ljude možemo razvrstati u pet kategorija: inovatori, rani usvojitelji ili tehnološki lideri, rana većina, kasna većina i tradicionalisti koji se odupiru promjenama(slika 3), a udio svake navedene kategorije u populaciji prati Gaussovu krivulju (Zemsky, Massy, 2006) . Sam proces prihvaćanja inovacije u društvu ima svoj tijek koji slijedi klasičnu S krivulju(slika 3), a to znači da je početak prihvaćanja inovacija vrlo spor, naglo raste kad inovacija postane dominantna, te se na kraju usporava jer dolazi do zasićenja (Zemsky, Massy, 2006) . Isti autori su utvrdili da sve navedeno vrijedi za prihvaćanje tehnoloških inovacija u području obrazovanja, točnije e-učenja, pa je za očekivati da vrijedi i za prihvaćanje računarstva u oblaku.
Dok je računarstvo u oblaku, pogotovo SaaS, u poslovnom svijetu postao „mainstream“ koji se širi na kasnu većinu (Board, 2011) , postavlja se pitanje u kojoj je mjeri ono prihvaćeno u obrazovanju (Gartner, 2012) . Istraživanja na temu računarstva u oblaku u području obrazovanja nema puno, a ovdje će biti navedeni zaključci nekih od njih. „Technology Acceptance Model“ (TAM) zasniva se na pretpostavci da se prihvaćanje nove tehnologije može predvidjeti na temelju percepcije njene korisnosti i percepcije jednostavnosti uporabe, što značajno utječe na korisnikove stavove prema uporabi tehnologije, a sve to zajedno utječe na namjeru ponašanja i samo ponašanje, tj. korištenje tehnologije (Oye, 2011) . Istraživanje Behrenda i suradnika na malom uzorku studenata, prema TAM modelu, pokazalo je da na prihvaćanje računarstva u oblaku najviše utječe jednostavnost korištenja i mala potreba instruiranja (Taylor, Hunsinger, 2011) . Prema istom izvoru, istraživanje autora Ambrosea i Chiravurija utvrdilo je da na namjeru uporabe računarstva u oblaku značajno utječu dob i iskustvo. Taylor i Hunsinger (2011) koristili su teoriju planiranog ponašanja (engl. Theory of Planned Behavior) i utvrdili da na namjeru studenata za korištenje SaaS-a (GoogleDocs) značajno utječu stavovi, norme ponašanja i percipirana kontrola ponašanja (percepcija da studenti mogu i imaju potrebna znanja, sposobnosti i resurse za uporabu GoogleDocsa).
Glede uporabe usluga u oblaku u području visokog obrazovanja, istraživanje provedeno 2012. u Americi i Kanadi pokazuje da prednjače usluge pohrane podataka (31 %), aplikacije za komunikaciju i kolaboraciju (29 %) te unajmljivanje dodatne računalne snage (25 %) (www.cdwnewsroom.com) .
4.2 Metodologija istraživanja
Metodologija istraživanja korištena u radu bit će objašnjena kroz ciljeve i hipoteze istraživanja, uzorak, opis mjernog instrumenta te metode statističke obrade podataka.
Problemsko područje ovog rada je uključivanje studenata u aktivnije prihvaćanje aplikacija u oblaku, kako za osobne potrebe, tako i za potrebe studiranja. Ciljevi istraživanja su utvrditi što motivira studente na uporabu aplikacija u oblaku (SaaS), kako percipiraju iste, te utječu li studijski program i broj uređaja s pristupom internetu na motivaciju i percepciju aplikacija u oblaku. Također, cilj je utvrditi utječu li motivacija i percepcija prema aplikacijama u oblaku na učestalost njihove uporabe. U skladu s navedenim ciljevima postavljene su sljedeće hipoteze:
H1: Postoji značajna razlika u broju motivacijskih čimbenika za uporabu aplikacija u oblaku:
a) između studenata Informatike i studenata ostalih studijskih programa
b) s obzirom na korištenje više računala/uređaja s pristupom internetu.
H2: Postoji značajna razlika u percepciji aplikacija u oblaku:
a) između studenata Informatike i studenata ostalih studijskih programa
b) s obzirom na korištenje više računala/uređaja s pristupom internetu.
H3: Postoji pozitivna korelacija između učestalosti korištenja aplikacija u oblaku i:
a) broja motivacijskih čimbenika za uporabu aplikacija u oblaku,
b) percepciji aplikacija u oblaku.
Populaciju u ovom istraživanju čine studenti Veleučilišta u Rijeci, dok uzorak predstavljaju oni studenti Veleučilišta u Rijeci koji su bili spremni ispuniti online anketni upitnik. Istraživanje je provedeno od siječnja do ožujka 2013. godine te se nastavlja na istraživanje o prepoznavanju potrebe studenata prema aplikacijama u oblaku ( Krelja Kurelović, Rako, Tomljanović, 2013) .
U svrhu istraživanja sastavljen je anketni upitnik u alatu GoogleDocs koji je distribuiran isključivo online, preko web-stranice Studentskog zbora Veleučilišta u Rijeci. U prvom dijelu prikupljali su se opći podaci o ispitaniku (spol, studijski program, godina studija) i uporabi računala (broj računala i drugih uređaja s kojima pristupaju internetu, učestalost online). Drugi dio uključuje pitanje o motivaciji za uporabu aplikacija u oblaku s 10 ponuđenih odgovora i mogućnošću višestrukog izbora. Zatim slijedi 8 izjava gdje ispitanici iskazuju svoj stupanj slaganja (5-stupanjska Likertova ljestvica) da bi se utvrdilo kako percipiraju aplikacije u oblaku. Treći dio sadrži 10 pitanja o učestalosti korištenja aplikacija u oblaku (5-stupanjska Likertova ljestvica).
Za opis uzorka i analizu rezultata korištene su metode deskriptivne statistike, dok su se za testiranje hipoteza koristili neparametrijski testovi: Mann-Whitneyjev U-test za nezavisne uzorke, Kruskal-Wallisov test s višestrukom komparacijom z vrijednosti, te Spearmanov koeficijent korelacije. Statistička obrada podataka rađena je u programu Statistica 8.0.
4.3 Analiza i interpretacija rezultata istraživanja
Anketni upitnik ispunilo je 158 ispitanika i to 58 % muškog i 42 % ženskog spola. Udio studenata studija Informatika u uzorku je 78 %, dok preostalih 22 % čine studenti ostalih studijskih programa Veleučilišta u Rijeci. U najvećoj mjeri ispitanici pohađaju stručne studije (prve 3 godine; 90 %), a mali je udio studenata specijalističkih studija (4. i 5. godina; 10 %).
Uređaji s kojih ispitanici najčešće pristupaju internetu su: prijenosna računala (74 %), pametni telefoni (67 %), zatim stolna računala (59 %), a najmanje koriste tablet PC (13 %) i ultraprijenosno računalo (5 %). Tu su mogli označiti više ponuđenih odgovora. Može se reći da velik udio ispitanika koristi više uređaja za pristup internetu, najčešće mobilnih,.
Na pitanje što bi ih potaklo na uporabu aplikacija u oblaku ispitanici su mogli odabrati više odgovora (od 10 ponuđenih). U prosjeku ispitanici su odabirali 5 motivacijskih čimbenika (M = 5,28; SD = 2,68). Za uporabu aplikacija u oblaku najveći broj studenata motivira jednostavnost uporabe (71 %) i mogućnost besplatnog korištenja usluge (70 %), zatim lakoća pristupa aplikaciji i procjena da će im takva aplikacija koristiti (62 %), mogućnost suradnje i dijeljenja sadržaja (52 %) te primjenjivost aplikacija na različitim platformama (51 %), što je prikazano naslici 4.
Da bi iskazali percepciju prema aplikacijama u oblaku, ispitanici su označili stupanj slaganja s 8 izjava na ljestvici od 1 = uopće se ne slažem do 5 = potpuno se slažem. Rezultati su prikazani u tablici 1. Prema iskazanim aritmetičkim sredinama proizlazi da se ispitanici uglavnom slažu kako su aplikacije u oblaku korisne, te da bi im donijele određene pogodnosti (bolju komunikaciju i povezanost, te pristup dokumentima). Tu je i disperzija odgovora od aritmetičke sredine najmanja. U pogledu sigurnosti podataka u oblaku ispitanici nisu iskazali zabrinutost, ali niti veliko povjerenje (izjava „e“ utablici 1). U usporedbi s navedenim, istraživanje o uporabi i percepciji usluga u oblaku provedeno 2011. na uzorku od 1000 američkih online korisnika starijih od 18 godina pokazuje da se 40 % ispitanika slaže kako podacima pohranjenim u oblak nije osigurana sigurnost i privatnost (Board, 2011:9). Pitanje sigurnosti podataka u oblaku često se percipira kao barijera u prihvaćanju usluga u oblaku(Sultan, 2010;www.cdwnewsroom.com).
Izvor: obrada autora
U nastavku statističke obrade varijabla „percepcija“ dobivena je kao linearni kompozit navedenih 8 čestica, vodeći računa o negativno postavljenim izjavama, tako da se njene vrijednosti kreću od 8 do 40. Ispitanici su iskazali učestalost korištenja 10 aplikacija u oblaku (uz koje je navedena njihova svrha i kategorija) na ljestvici od 1 = nikada do 5 = vrlo često. Kad se rezultati grupiraju po kategorijama i rangiraju prema aritmetičkoj sredini proizlazi da ispitanici koriste aplikacije u oblaku za(Krelja Kurelović, Rako, Tomljanović, 2013):
komunikaciju i druženje (M = 3,62; SD = 0,75),
konzumaciju i razmjenu multimedijskih sadržaja i slika (M = 2,79; SD = 1,15),
e-učenje (M = 2,55; SD = 1,0),
pohranu i sinkronizaciju podataka (M = 2,49; SD = 1,05),
uredske (Doc/Office) aplikacije (M = 2,46; SD = 0,98).
U prosjeku, aplikacije u oblaku ispitanici koriste ponekad (M = 2,75; SD = 1,09). U nastavku statističke obrade, varijabla uporaba predstavlja linearni kompozit navedenih 10 čestica, pa joj se vrijednosti kreću u intervalu od 10 do 50.
4.4 Testiranje hipoteza
Hipoteza H1a testirana je Mann-Whitneyjevim U-testom za nezavisne uzorke, te je utvrđena statistički značajna razlika u broju motivacijskih čimbenika za uporabu aplikacija u oblaku s obzirom na studijski program (z = 2,358; p = 0,018). Studenti sa studija Informatika iskazuju značajno veći broj motivacijskih čimbenika za uporabu aplikacija u oblaku (M = 5,54; C = 6; Q1 = 4; Q3 = 7) u odnosu na studente ostalih studijskih programa (M = 4,37; C = 4; Q1 = 1; Q3 = 6), pa možemo zaključiti da imaju veću motivaciju.
Hipotezom H1b želi se utvrditi postoji li statistički značajna razlika u motivaciji s obzirom na sljedeće tri nezavisne skupine ispitanika:
1 – student najčešće koristi jedno računalo/mobilni uređaj s pristupom internetu,
2 – student najčešće koristi dva računala/mobilna uređaja s pristupom internetu,
3 – student najčešće koristi tri i više računala/mobilna uređaja s pristupom internetu.
Stoga se koristio Kruskal-Wallisov test s višestrukom komparacijom z vrijednosti koji ukazuje da postoji statistički značajna razlika (H(2, N = 158) = 8,456; p = 0,015) u motivaciji za uporabu aplikacija u oblaku između skupina 1 i 3, tj. kod uporabe jednog računala/uređaja i uporabe 3 i više računala/mobilnih uređaja s pristupom internetu (z1,3 = 2,489; p = 0,038). Ta je razlika vidljiva i naslici 5 koja prikazuje Boxov i Whiskerov plot za varijable motivacija – broj računala/uređaja.
Rezultati testiranja hipoteze H2a, koja je testirana Mann-Whintey U-testom, ukazuju da postoji statistički značajna razlika u percepciji aplikacija u oblaku s obzirom na studijski program (z = 3,418; p = 0,001). Očekivano, aplikacije u oblaku pozitivnije percipiraju studenti Informatike (M = 30,60; C = 31; Q1 = 27; Q3 = 34) nego studenti ostalih studijskih programa (M = 27,68; C = 28; Q1 = 24; Q3 = 31). I druga istraživanja potvrđuju da ispitanici kojima IT nije struka često ne prepoznaju aplikacije u oblaku, iako neke od njih koriste (Board, 2011). Neočekivano je što se Kruskal-Wallisovim testom za H2b nije potvrdila razlika u percepciji aplikacija u oblaku s obzirom na korišteni broj računala/ uređaja kojima se pristupa internetu (H(2, N = 158) = 4,961; p = 0,08).
Za testiranje treće hipoteze (H3a i H3b) korišten je Spearmanov koeficijent korelacije. Rezultati potvrđuju da postoji statistički značajna korelacija između motivacije i uporabe aplikacija u oblaku (r = 0,162: p < 0,05) te između percepcije i uporabe istih (r = 0,167; p < 0,05). Točnije, veći broj motivacijskih faktora kao i pozitivna percepcija aplikacija u oblaku povezani su s njihovom učestalijom uporabom.
Jedno od ograničenja ovog rada proizlazi iz činjenice da se istraživanje provelo među studentima na samo jednoj visokoškolskoj ustanovi, te da su u uzorku neravnomjerno zastupljeni studijski programi koji postoje na toj ustanovi. Zbog malog broja ispitanika u uzorku, on nije reprezentativan u smislu da možemo na temelju njega pouzdano zaključiti o cijeloj populaciji. Stoga bi bilo zanimljivo vidjeti da li se rezultati na reprezentativnom slučajnom uzorku studenata koji bi obuhvaćao veći broj visokoškolskih ustanova u Rijeci razlikuju od ovdje prikazanih rezultata. Uz navedeno, u nekom od budućih istraživanja trebalo bi se pozabaviti barijerama u prihvaćanju usluga u oblaku, na razini krajnjeg korisnika.
5. ZAKLJUČAK
Računarstvo u oblaku nova je paradigma u IT industriji usmjerena na potrebe i potražnju krajnjih korisnika. Oni sve češće koriste veći broj računala i mobilnih uređaja, pa je tim važnije bilo kada i s bilo koje lokacije biti u mogućnosti dohvatiti vlastite podatke, pokrenuti aplikacije i kreirati različite sadržaje, surađivati i komunicirati s kolegama i prijateljima, dijeliti dokumente i podatke, pregledavati i komentirati slike, videoisječke, glazbu itd. Sve to omogućuje „softver kao usluga“ (SaaS), najjednostavniji model računarstva u oblaku koji uz „platformu kao uslugu“ (PaaS) i „infrastrukturu kao uslugu“ (IaaS) nalazi svoju primjenu i u obrazovnom sektoru. Brojne obrazovne ustanove prepoznale su prednosti računarstva u oblaku, od onih ekonomske prirode pa sve do njegovih kreativnih potencijala kada se primjeni u obrazovnom procesu za stvaranje, dijeljenje i širenje ideja, iskustava, promišljanja i znanja. Studenti primjenom aplikacija u oblaku mogu stvarati personalizirano virtualno okruženje za učenje, odnosno kroz oblak pristupati obrazovnim resursima i udruživati se s ostalim studentima i nastavnicima stvarajući virtualne zajednice učenja. No da bi se izvukle dobrobiti iz te inovativne tehnologije, potrebno je da je prihvate svi sudionici obrazovnog procesa.
Istraživanje provedeno na uzorku studenata Veleučilišta u Rijeci (N = 158) pokazalo je da za uporabu aplikacija u oblaku studente najviše motivira jednostavnost uporabe, mogućnost besplatnog korištenja aplikacija, lakoća pristupa aplikaciji i procjena da aplikacija može biti od koristi. Prosječna učestalost uporabe aplikacija u oblaku je „ponekad“, najveću učestalost imaju aplikacije i servisi za komunikaciju i druženje, dok se najmanje koriste aplikacije Doc/Office u oblaku. Potvrđena je statistički značajna razlika između studenata sa studija Informatike i ostalih studijskih programa i u motivaciji i u iskazanoj percepciji prema aplikacijama u oblaku. Kada se uspoređuje skupina korisnika jednog računala/mobilnog uređaja i skupina korisnika tri i više računalnih/mobilnih uređaja, studenti se statistički značajno razlikuju samo u motivaciji za uporabu aplikacija u oblaku. Pozitivna korelacija potvrđena je između motivacije i učestalosti uporabe te između percepcije i učestalosti uporabe aplikacija u oblaku.
Neki studenti su već krenuli put oblaka, pogotovo oni sa studija Informatika, pri čemu značajnu ulogu ima visoka motivacija i pozitivna percepcija. Kod drugih studijskih programa trebalo bi studente bolje upoznati s aplikacijama u oblaku, da dobiju priliku stvoriti potpuniju sliku njihovih mogućnosti i ograničenja, te ih motivirati da nađu svoj put k oblaku.