Veterinarska stanica, Vol. 55 No. 4, 2024.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.46419/vs.55.4.5
Zagađenje okoliša cinkom i rizik od njegovog unošenja u hranidbeni lanac
Jani Mavromati
; Department of Veterinary Public Health, Faculty of Veterinary Medicine, Agricultural University of Tirana, Albania
*
Lulzim Shaqiri
; Public Communal Enterprise “PCE-Tetovo”, North Macedonia
* Dopisni autor.
Sažetak
Akumulacija cinka može se rabiti kao pouzdani biomarker za određivanje stupnja zagađenja okoliša u vodi, sedimentu i tkivima riječne ribe. U ovoj studiji, podatci dobiveni iz ICP-MS analize otkrili su da su razine cinka u sedimentu s 9 žarišnih točaka (hotspots - HS) bile: 214,5, 138,8, 164,8, 269,6, 156,6, 356,6, 120,8, 387,5, odnosno 259,7 mg/kg suhe mase sedimenta. Koncentracije cinka u jetri ribe S. cephalus na 9 žarišnih točaka bile su sljedeće: 11,623, 9,982, 13,514, 31,451, 27,513, 39,791, 10,034, 46,502 i 14,903 mg/kg mokre mase. Samo u žarišnoj točki HS-8 koncentracija cinka u jetri prelazi ograničenja Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO). Koncentracije cinka u mišićima varirale su od žarišne točke HS-1 do HS-9: 3,013; 7,021; 3,304; 6,513; 5,504; 2,802; 5,213; 6,342 i 8,704 mg/ kg mokre mase. Koncentracije cinka u mišićima nisu prelazile FAO smjernice i ne predstavljaju uzrok za zabrinutost za javno zdravlje. Čini se da postoji statistički odnos između koncentracije cinka u sedimentu i jetri. Razina cinka otkrivena u sedimentu na svakoj od devet lokacija uzorkovanja otkriva teško zagađenje prouzročeno industrijskim ili drugim aktivnostima koje se obavljaju na tim lokacijama i zahtijevaju
veću pozornost vlasti.
Ključne riječi
divlja riba; tkiva; Scualius cephalus; sediment; rijeka Vardar
Hrčak ID:
307628
URI
Datum izdavanja:
2.11.2023.
Posjeta: 703 *