Skoči na glavni sadržaj

Sažetak sa skupa

Čujno disanje kod djece - etiologija, dijagnostika, terapija

Tomislav Baudoin ; KBC Sestre milosrdnice, Klinika za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata


Puni tekst: hrvatski pdf 149 Kb

str. 14-14

preuzimanja: 258

citiraj


Sažetak

Čujno disanje kod djece može biti i otežano disanje, a svako otežano disanje je čujno. Postoje tri tipa čujnog
disanja: stridor, stertor i wheezing. U području zbrinjavanja otorinolaringologa su prva dva tipa. Stertor ili
hrkanje je niskofrekventni zvuk koji nastaje uglavnom u području nosa i ždrijela i uglavnom je inspiratorni, te
je najčešće povezan s hipertrofičnim adenoidom. Stridor je visokofrekventni zvuk koji nastaje u velikim dišnim
putovima, grkljanu i dušniku i može biti inspiratorni, ekspiratorni i bifazični. Etiologija čujnog disanja može
biti u bolestima i anomalijama CNS-a, gastrointestinalnog, kardiovaskularnog i respiratornog sustava. Uzrok
je suženje dišnog puta, a disanje postaje čujno kada je opstrukcija više od 50% lumena. Klasifikacija stridora
prema etiologiji je sljedeća: kongenitalne anomalije (više od 70% laringomalacija), infektivna stanja (najčešće
subglotični laringitis), tumori (najčešće subglotični hemangiom), laringealne traume, strana tijela, jatrogeno
(najčešće postitubacijski). Dijagnostika se temelji na specifičnoj anamnezi: prenatalna anamneza, tijek i vrsta
poroda, dišni problemi po rođenju, postnatalna anamneza (boravak u JIL-u/intubacija), hitni prijemi i
hospitalizacije, je li čujno disanje izraženije u budnom stanju ili spavanju i u kojem položaju, intolerancija
napora. U statusu djeteta treba obratiti pozornost na tipične kliničke znakove: širenje nosnica pri inspiriju,
perioralna cijanoza, retrakcije prsnoga koša, tahipneja, desaturacija, disfonija/afonija, kašalj, disfagija. U
osnovnoj kliničkoj dijagnostici prva metoda je fiberendoskopija dišnih putova, potom MR i CT. Terapija ovisi
o uzroku čujnog disanja i kod većine kongenitalnih anomalija je čak i nema, nego se dijete opservira do
potpunog spontanog oporavka. Kod teških kongenitalnih anomalija i subglotičnih stenoza različite etiologije
indicirano je kirurško liječenje koje može biti endoskopsko ili vanjskim pristupom. Kod infektivnih stanja
liječenje je uglavnom konzervativno ili ponekad udruženo s kirurškim liječenjem. Katkada je potrebno učiniti
i traheotomiju. Čujno disanje kod djece se ne smije zanemariti, te zahtijeva dijagnostiku kojom se otkriva
uzrok i potom pozorno prati dijete do spontanog izlječenja, ili se aktivno liječi, ovisno o izraženosti simptoma.

Ključne riječi

čujno disanje; anamneza; kirurško liječenje

Hrčak ID:

308038

URI

https://hrcak.srce.hr/308038

Datum izdavanja:

19.9.2023.

Posjeta: 506 *