U Zagrebu je od 30. studenog do 2. prosinca 2023. pod pokroviteljstvom Zaklade Adris i Zaklade HAZU na Filozofskom fakultetu i u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža održan interdisciplinarni znanstveni skup Antika u hrvatskoj kulturi, umjetnosti i književnosti u »dugom« 18. stoljeću u organizaciji Istraživačke grupe za proučavanje 18. stoljeća u hrvatskim zemljama (IGOS), Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Hrvatskoga instituta za povijest i Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža. Inicijator skupa bila je grupa IGOS, koja, po uzoru na slična nacionalna društva okupljena u svjetskoj krovnoj organizaciji International Congress for Eighteenth-Century (ISECS), okuplja istraživače i stručnjake iz različitih institucija radi razmjene ideja i istraživanja, s ciljem boljega razumijevanja i interpretacije fenomena XVIII. stoljeća u hrvatskim zemljama. Razdoblje XVIII. stoljeća iznimno je zanimljivo kao istraživačka tema u svim povijesnim znanostima. Obilježava ga dugo trajanje prosvjetiteljstva, katoličke obnove, velikoga porasta umjetničke produkcije te brojnih reformi na svim poljima, a mnoge međusobno povezane pojave u »dugom« XVIII. stoljeću, od kronološkoga početka XVIII. stoljeća sve do početka preporodnoga razdoblja, zahtijevaju interdisciplinarni pristup istraživanjima. Slijedeći 16. svjetski kongres ISECS-a, koji se održao 3–7. srpnja 2023. u Rimu s temom Antiquity and the Shaping of the Future in the Age of Enlightenment, organizatori su odlučili ovim skupom prikazati različite aspekte prisutnosti i transformacije antike u hrvatskoj kulturi, umjetnosti i književnosti u ovom razdoblju – humanističko naslijeđe u znanosti i obrazovanju, uporabu latinskoga jezika u raznim sferama, stalnu prisutnosti motiva klasične umjetnosti te pojavu sustavnijih istraživanja antičke baštine.
Tijekom tri dana nastupio je 41 izlagač s 26 domaćih i inozemnih institucija u Hrvatskoj i inozemstvu koji su predstavili svoja istraživanja iz područja povijesti, povijesti umjetnosti, arheologije, jezikoslovlja, klasične filologije, prava i drugih struka. Na skupu se raspravljalo o temama poput uporabe latinskoga jezika i recepcije antičkih autora, pojavnosti antike u kulturi i politici, otkrivanja antike na Jadranu i na kontinentu te prisutnosti antike u školstvu, pravu, kiparstvu i slikarstvu te primijenjenim umjetnostima. Skup se mogao pratiti i preko YouTube kanala Hrvatskoga instituta za povijest, a snimka je dostupna i za naknadno gledanje.
Skup su prvoga dana u dvorani VI Filozofskoga fakulteta uvodnim riječima otvorile osnivačice grupe IGOS Dubravka Botica i Teodora Shek Brnardić, a potom su se pozdravnim govorima nazočnima obratili dekan Filozofskoga fakulteta Domagoj Tončinić, ravnatelj Hrvatskoga instituta za povijest Miroslav Akmadža, u ime ravnatelja Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža Iva Mandušić te zamjenik pročelnika Odsjeka za povijest umjetnosti Danko Šourek.
Uvodno predavanje Lica 18. stoljeća održala je Cvijeta Pavlović (Odsjek za komparativnu književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu), istaknuvši složene modele periodizacije i klasifikacije umjetnosti XVIII. stoljeća, razdoblja u kojem se odnos prema antici mijenjao i širio od njezina poimanja kao izvorišta zajedničke europske misli i kulture do nove uloge pokretača inovativnosti i modernosti.
U prvoj sesiji govorilo se o uporabi latinskoga jezika, koji je zbog svoje univerzalnosti bio podesan medij za međunarodnu komunikaciju u »književnoj republici« i raznim granama znanosti, a u službenoj je uporabi bio do 1847. godine. Violeta Moretti (Odsjek za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta u Puli) govorila je o ulozi latinske pjesničke poslanice u konverzacijskoj kulturi ranog XVIII. stoljeća na primjeru poslanica Pavla Rittera Vitezovića. Ivan Marjanović (Podružnica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema Hrvatskoga instituta za povijest) pružio je uvid u slabije istražen podžanr prigodnoga pjesništva na latinskom jeziku na početku XIX. Stoljeća, analizirajući pjesme zahvalnice osječkih gimnazijalaca. Stipe Ledić (Odsjek za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta) govorio je o latinskom jeziku u novinama Ephemerides Vindobonensis, koje je u Beču u desetogodišnjem razdoblju objavljivao dvorski agent Josip Keresturi.
Tema druge sesije bilo je školstvo, koje je počivalo na zasadama antike u vidu aristotelizma i kršćanskoga humanizma, a koje su zbog svoje uloge nositelja prosvjetnih djelatnosti prenosili razni crkveni redovi, osobito isusovački, te sjemeništa i sveučilišta. Rudolf Barišić (Hrvatski institut za povijest) govorio je o zastupljenosti antičkih tema i toposa u djelima bosanskih franjevaca u XVIII. stoljeću, Anamarija Bačvar (samostalna istraživačica, Zagreb) o administrativnom crkvenom latinskom jeziku na primjeru kronike franjevačkoga samostana u Vukovaru 1722–80., a Maja Matasović (Hrvatski studiji) o naslijeđu antike u školskom programu na temelju Ratio educationis iz 1777.
U okviru pravnoga panela, Tomislav Karlović (Pravni fakultetu u Zagrebu) izlagao je o pravnoj poduci i kasnoj recepciji romanističkih koncepata na zagrebačkome Pravnom fakultetu u XVIII. i XIX. stoljeću. Mirza Hebib (Pravni fakultet u Sarajevu) govorio je o vezama Rima i Dubrovnika i transferu pravnih znanja, analizirajući životopis dubrovačkoga profesora prava Luigija Cosintija, a Zrinko Novosel (Hrvatski institut za povijest) analizirao je antičko naslijeđe u pisanoj i tiskanoj ostavštini profesora prirodnoga prava na Kraljevskoj akademiji znanosti u Zagrebu.
U hrvatskim je zemljama odnos prema antičkoj tradiciji bio snažan zbog kontinuiteta humanističke tradicije u školstvu i javne uloge latinskoga jezika, a klasični autori, žanrovi i vrste utjecali su na ne samo latinističku već i na hrvatsku književnost. Cjelinu posvećenu recepciji antičkih autora otvorila je Ema Bakran (Leksikografski zavod Miroslav Krleža) izlaganjem o utjecaju antičke satire na književnost XVIII. stoljeća na primjeru opusa dubrovačkoga pjesnika Džona Rastića. Petra Matović (Odsjek za klasičnu filologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu) i Ana Mihaljević (Staroslavenski institut) donijele su svoje istraživanje grčke mitologije u prevoditeljskom opusu dubrovačkoga pjesnika i prevoditelja Bernarda Džamanjića. Lidija Ban Matovac (Croaticum, Filozofski fakultet u Zagrebu) analizirala je utjecaj antičke ekloge na pastoralnu liriku Matije Petra Katančića usporedbom tema, likova prostora i mitološkoga okvira, a Sanja Perić Gavrančić (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje) upoznala je publiku s prijevodom heroide Sappho Phaoni dubrovačkoga književnika i prevoditelja Đure Ferića, uvrštenoga u zbirku hrvatskih prijevoda Ovidijevih Heroida. Katja Radoš-Perković (Odsjek za talijanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu) izlagala je o prijevodima libreta Pietra Metastasija u XVIII. stoljeću u Dubrovniku i zastupljenosti njegovih djela u hrvatskoj dramskoj književnosti toga razdoblja. Posljednje izlaganje toga dana imala je Ivana Lovrić Jović (Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje), koja je govorila o svom radu na dubrovačkom dijakronijskom rječniku i primjerima dubrovačkoga vokabulara iz djela Franje Marije Appendinija Grammatica della lingua illirica (1808).
Drugi dan skupa održao se u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža. Nakon pozdravnoga govora glavnoga ravnatelja Brune Kragića, početni je dio bio posvećen uporabi antike u kulturi i politici. Janja Dora Ivančić (Institut za istočnoeuropsku povijest u Beču) govorila je o ulozi antike u djelima zadarskoga nadbiskupa Mateja Karamana u kontekstu rimskoga ilirizma i politike Rimske kurije prema Veneciji i pravoslavlju, a Teodora Shek Brnardić (Hrvatski institut za povijest) izlagala je o ulozi prosvjetiteljstva u obrani latinskoga jezika na primjeru dubrovačkoga pijarista Marka Faustina Galjufa. Daniel Premerl (Institut za povijest umjetnosti) iznio je ikonografsku analizu ilustracija u knjizi Illyricum sacrum koje prenose bogatu antičku baštinu Salone, Splita i Zadra. Dubravka Botica (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu) govorila je o modelima reprezentacije i vladarske ikonografije baštinjenima iz antike na primjeru svečanosti u povodu dolaska cara Franje I. u Zagreb 1818. godine. Feđa Milivojević (Odsjek za povijest Filozofskoga fakulteta u Rijeci) izlagao je o događajima iz razdoblja antike na istočnome Jadranu u jednom od najranijih pregleda antičke povijesti u nas, djelu Ogledalo Iliriuma Ivana Šveara.
Sljedeći tematski okvir bio je posvećen otkrivanju antike na Jadranu. Jelena Lakuš (Odsjek za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Osijeku) ukazala je na zamjetnu nakladničku djelatnost na latinskome jeziku u Dalmaciji prve polovice XIX. stoljeća, namijenjenu eliti s klasičnim humanističkim obrazovanjem. Petra Predoević Zadković (samostalna istraživačica, Vele Mune) i Palma Karković Takalić (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Rijeci) izlagale su o pojačanom interesu za proučavanje riječke antičke baštine u drugoj polovici XVIII. stoljeća, što je rezultiralo stvaranjem prve zbirke rimskih spomenika, organizacijom prvih muzeja te novim stručnim i znanstvenim istraživanjima. Marko Špikić (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu) govorio je o antikvarno-historiografskom prijeporu i tumačenju antičkih spomenika Dalmacije u prosvjetiteljsko doba u tekstovima poznatih europskih antikvara i putnika, Frane Prpa (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Splitu) analizirao je putopisne zapise te katastarske i kartografske izvore iz XVIII. stoljeća o antičkim lokalitetima uz rijeku Krku, a Katarina Miljak (samostalna istraživačica, Gruda) o interesu Miha Sorkočevića za antičke starine, osobito za natpis carskoga namjesnika Publija Kornelija Dolabele, pronađenoga u Cavtatu 1741. godine.
Posljednja cjelina drugoga dana skupa bila je posvećena otkrivanju antike na kontinentu. Mislav Gregl (Hrvatski državni arhiv) izložio je pojedinosti vezane uz raspravu Baltazara Adama Krčelića o drevnoj Andautoniji temeljenoj na natpisu posvećenom rimskom caru Deciju, pronađenom 1758. prilikom gradnje nove župne crkve u Stenjevcu. Pavao Nujić (Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku) analizirao je antičke motive u opisu Slavonije i Srijema Friedricha Wilhelma von Taubea, koji je kao dvorski izaslanik 1776–77. boravio na ovim prostorima, a Iva Mandušić (Leksikografski zavod Miroslav Krleža) na primjeru Varaždinskih i Daruvarskih toplica te kupališta u Topuskom izložila je proces revitalizacije ljekovitih mineralnih kupki iz XVIII. stoljeća nastalih na temeljima rimskih termi.
Zadnji tematski blok drugoga dana skupa bio je posvećen vojnim temama. Filip Katanić (samostalni istraživač, Zagreb) govorio je o utjecaju Ksenofontovih knjiga O zapovjedniku konjice i O konjaničkom umijeću na razvoj vojnih pravilnika za konjaničku obuku i taktiku u XVIII. st, a Juraj Balić (Hrvatski institut za povijest) analizirao je prikaz krajišnika u Sedmogodišnjem ratu, ističući poveznicu s rimskim praksama »malog rata«, zbog čega su ove trupe često nazivane »barbarskima«.
Treći i posljednji dan skupa bio je ispunjen programom s temama iz povijesti umjetnosti – kiparstva, slikarstva i primijenjenih umjetnosti. Damir Tulić (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Rijeci) ukazao je na rađanje interesa za proučavanje antičke skulpture i utjecaj antike na venecijansku skulpturu XVIII. stoljeća, ističući nekoliko primjera iz Hrvatske. Danko Šourek (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu) izlagao je o antičkim motivima atlanta i hermi u sklopu barokne altarističke baštine kontinentalne Hrvatske, a Mario Pintarić (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Rijeci) istaknuo je dva primjera baroknoga mramora koji ikonografski i stilski snažno prizivaju antičke obrasce i oblike (kip svetoga Jeronima G. Bonazze u Rovinju i grupa Otmica Nimfe u Milanu). Martina Ožanić (Konzervatorski odjel u Zagrebu) govorila je o antiklasičnim tendencijama u razvoju altaristike u XVIII. stoljeću i primjerima na kojima je vidljivo svjesno napuštanje antičkih uzora, a Marin Bolić (Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Rijeci) izlagao je o manje poznatom aspektu povijesnih istraživanja porečkoga biskupa Gasparea Negrija, jednoga od glavnih nositelja prosvjetiteljske misli u Istri, antičkim epigrafskim spomenicima i epistolarnim raspravama na temu antike. Mateja Jerman (Konzervatorski odjel u Rijeci) istaknula je nekoliko zlatarskih primjera baroknoga klasicizma u Istri i Hrvatskom primorju na kojima su umjetnici, uz raskošne i ekstravagantne elemente, počeli primjenjivati i nova suzdržanija kompozicijska rješenja. Katarina Nina Simončič (Tekstilno-tehnološki fakultet u Zagrebu) analizirala je neoklasicistička modna načela, primijenjena na odjevne artefakte i portrete hrvatskoga plemstva, osobito naglašen duh antike i koncept oslobođenja tijela od krutih steznika i drvenih konstrukcija, a zaključno je Ivana Mance Cipek (Institut za povijest umjetnosti) donijela raspravu o akvarelnim pejzažima hrvatskoga slikara romantizma Franje Conrada Hötzendorfa, nastalima prema klasicističkim prikazima Tivolija, kao antičkoga lokaliteta i redovite postaje Grand toura.
Unatoč tome što se interdisciplinarni znanstveni skupovi kod nas rijetko organiziraju, pogotovo u humanističkim i društvenim znanostima, ova je prigoda pokazala da je dobro odabrana tema recept za uspjeh, čak i ovako ambiciozno zamišljenoga okupljanja više od 40 izlagača. Velik odaziv sudionika, visoka znanstvena razina priloga, izvrsna posjećenost publike te konstruktivne, sadržajne i poticajne diskusije koje su pratile svaki tematski blok rezultat su pomnoga promišljanja, pažljive pripreme i ciljanih promotivnih aktivnosti, no ponajviše volje i entuzijazma svih uključenih. Vjerujemo da je novostvorena platforma velikoga broja stručnjaka različitih profila dobro polazište za nova interdisciplinarna istraživanja i projekte te za intenzivniju razmjenu i suradnju, kako istraživača tako i ustanova.