Suvremena lingvistika, Vol. 49 No. 96, 2023.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.22210/suvlin.2023.096.03
Leksička sinegdoha u hrvatskome jeziku
Tatjana Pišković
orcid.org/0000-0002-7304-2696
; Sveučilište u Zagrebu Filozofski fakultet
Sažetak
Tri mehanizma ključna za izvođenje sekundarnih značenja polisemnih leksema jesu leksička
metafora, leksička metonimija i leksička sinegdoha. Budući da je leksička sinegdoha zasad dobila najmanje istraživačke pozornosti, u ovom ćemo radu ukazati na njezinu ulogu u oblikovanju polisemne strukture hrvatskih leksema. Leksičku ćemo sinegdohu opisati kao predvidljiv jezični mehanizam čije se funkcioniranje načelno može svesti na nekoliko reverzibilnih transfera: dio za cjelinu i cjelina za dio, opće za pojedinačno i pojedinačno za opće, singular za plural i plural za singular, jedinka
za vrstu i vrsta za jedinku. Formule navedenih transfera ujedno su zapisi pojmovnih metonimija koje smatramo kognitivnim ishodištem sinegdoške leksičke kreativnosti. Činimo to zato što i metonimija i sinegdoha operiraju unutar jedne pojmovne domene gdje jedan entitet zastupa drugi entitet na temelju prostorne, vremenske, funkcionalne ili uzročno–posljedične povezanosti. To im je zajedničko i zbog toga se sinegdoha obično drži podvrstom metonimije. S druge strane metonimija i sinegdoha imaju status zasebnih leksičkih mehanizama jer ih motiviraju različite vrste odnosa između entiteta zahvaćenih transferom. Dok metonimijski transferi proizlaze iz bliskosti entiteta koji obitavaju u pojmovnom susjedstvu kao dijelovi iste domene, sinegdoški se transferi odvijaju između same domene i njezina sastavnog dijela te nadrastaju bliskost i prelaze u inkluziju.
Ključne riječi
leksička sinegdoha; polisemija; mehanizmi polisemije; metonimija; metonimijske formule; hrvatski jezik
Hrčak ID:
312261
URI
Datum izdavanja:
27.12.2023.
Posjeta: 247 *