Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.21857/ydkx2coev9

Ženska osobna imena u Pomeniku manastira Krke (XVII. – XIX. stoljeće)

Dragana Novakov orcid id orcid.org/0000-0003-0003-9813 ; Državni univerzitet u Novom Pazaru


Puni tekst: srpski pdf 564 Kb

str. 71-92

preuzimanja: 282

citiraj

Preuzmi JATS datoteku


Sažetak

Pomenik manastira Krke (XVII. – XIX. stoljeće) bogato je vrelo onimijske građe,
među kojom se brojnošću ističu osobna imena. U ovome radu analizi su podvrgnuta
ženska osobna imena iz toga vrela. Analiza je pokazala da su osobna imena
neslavenskoga podrijetla (među kojima dominiraju kršćanska imena) brojnija
od osobnih imena slavenskoga podrijetla. Najčešće je neslavensko žensko osobno
ime Marija, a slavensko Stana. Oba ta imena potvrđena su u više (uglavnom tvorbenih)
inačica. Među imenima slavenskoga podrijetla zamjetna su zaštitna (profilaktična)
imena. Radu je priložen abecedni popis svih ženskih osobnih imena zasvjedočenih
u analiziranome vrelu s podatcima o broju potvrda i s oznakama listova
na kojima je pojedino ime potvrđeno.

Ključne riječi

pomenik; manastir Krka; rukopisna knjiga; osobna imena; kršćanska imena

Hrčak ID:

312331

URI

https://hrcak.srce.hr/312331

Datum izdavanja:

27.12.2023.

Podaci na drugim jezicima: srpski

Posjeta: 451 *




1. Uvod

Četiri kilometra istočno od Kistanja, u dubokom kanjonu, na mestu gde reka Krka stvara široku dolinu, nalazi se manastir posvećen Svetom arhistratigu Mihajlu (Čolović 2006: 10). Najstariji datirani dokument u kojemu se pominje taj manastir, prepis dragomana Cosme Calavra Imbertija, potiče iz 1458. godine. U njemu je navedeno ime izvesnog monaha Pahomija. Sledi dokument iz 1485. godine, u kojem se pominje manastir sa garancijama koje dobija od krčkog sandžaka, potom dokument iz 1564. godine, u kojem se izričito navodi vlasništvo monaha convento di S. Michele nad jednom četvrtinom mlina kraj mesta Miljacke na Krki. Hronološki zatim dolazi dokument iz 1579. godine, u kojem se pominje monah Stefan iz manastira Krke, posto sopra il Fiume. U fermanu iz 1590. godine monasima se potvrđuje pravo da obrađuju polje na teritoriji Ostrovice. Iz XVI veka potiču još neki podaci iz kojih se vidi da je reč baš o manastiru Krki, jer se precizno određuje posveta arhanđelu Mihajlu, a zabeležena su i imena kaluđera (Čolović 2006: 11).

Prvi sigurni pomen manastira Krke jeste gramata dabro-bosanskog mitropolita Gavrila igumanu manastira Krke, kojom se manastiru daje pravo da vrši parohijalnu službu u okolnim selima i da za to ubire naknadu, kao i povlastica kojom se izuzima od plaćanja dažbina mitropolitu. Gramata je precizno datirana u 1578. godinu (Čolović 2006: 14). Takođe, Pomenik ( Proskomidija) manastira Orahovice iz poslednje trećine XVI veka (R-77, Orahovica, 64)2 beleži manastir Krku u primeru: Pomeni gospodi bez imena, onda imena jeromonaha, monaha i raznih ljudi iz mnogih mesta: iz manastira: krqka (Mošin 1971: 105). Ljubomir Stojanović u Starim srpskim zapisima i natpisima pominje hram svetago Arhistratiga Mihaila (1590), monastir zovomi Krka pri duhovniku Josifu i vsego bratstva (Stojanović 1986: 85).

Sredina XIV veka jeste vreme kada sestra cara Dušana, udovica Mladena Đurđeva Šubića, osniva i podiže manastir Svetog arhangela Mihaila, poznatiji kao Krka (Mileusnić 2001: 11–12).

Stalna opasnost od Turaka krajem XVI veka primorala je kaluđere da napuste manastir i ponesu sa sobom vredne bogoslužbene knjige i liturgijske predmete. Godine 1647. Turci su izvršili napad, opljačkali manastir Krku i oskrnavili hram (Mileusnić 2001: 14). Nekoliko monaha prebeglo je u Zadar i zatražilo pomoć pod okriljem mletačkih vlasti. Odlukom mletačkih vlasti od 28. avgusta 1648. godine monasima manastira ustupljena je jedna rimokatolička crkva u Belefuzi, a za ostali pravoslavni narod bogosluženje je obnovljeno u preuređenoj rimokatoličkoj bogomolji Svetog Jovana ispod gradskih zidina Zadra, koja se danas zove Kistanjska crkva (Mileusnić 2001: 14; 2006: 33‒39). Nakon 1650. godine skradinski kadija dozvoljava monasima manastira Krke da se vrate u svoj manastir, nakon čega oni počinju da rade na njegovoj obnovi (Mileusnić 2001: 14).

U prvom zvaničnom Inventaru od 7. januara 1831. godine, nastalom kad je potpuno etablirala vlast Austrije na ovom području, u najkraćim crtama iznete su mnoge istraživačima značajne činjenice, među kojima i ona o posveti hrama arhistratigu Mihajlu kao i da cerkov sozdana jest ot prostoga kamena kojego goda neizvestno3. Potom sledi iskaz da je crkva bila obnovljena za vreme Turka 1577. godine. Taj podatak nije nađen u manastirskoj arhivi, već među spisima Državnog arhiva u Zadru, u fondu Spisi pravoslavne eparhije u Zadru (1762–1918) (Čolović 2006: 19).

U Drugom svetskom ratu manastir Krka je bio pod italijanskom okupacijom. Unatoč svim nedaćama, ova svetinja ostala je sačuvana do danas (Mileusnić 2001: 26–27).

1.1. O pomeničkim rukopisnim knjigama

»Pomenici ‒ (pomenqnikq) crkvene, bogoslužbene knjige koje su srednjovekovni srpski pisari sastavljali za potrebe činodejstvovanja sveštenika u oltaru crkve pre početka Božanstvene liturgije (na svetoj Proskomidiji) kada se raspoređuje evharistijski hleb na diskosu, uliva vino u sveti putir i pominju imena živih i upokojenih hrišćana«4. To je, zapravo, zbornik5, parusija6 sa imenima počivših i živih članova vladalačkih porodica srpske srednjovekovne države, srpskih svetitelja, crkvenih dostojanstvenika, monaha, monahinja, sveštenika, ktitora, duhovne i svetovne vlastele, kao i običnih mirjana, ali i svih onih koji su svojim delima zaslužili crkveni pomen i javno pominjanje za vreme bogosluženja (Novakov 2017: 9).

»Stari hrišćanski običaj prinošenja darova u hlebu i vinu, s molbom da sveštenik na službi Božijoj pomene imena upokojenih za koje se darovi prinose i onih koji ih poklanjaju, srednjovekovni Srbi primili su od Vizantije. Kao pravoslavni hrišćanski narod, postali su svesni da prilaganje darova manastiru ili crkvi predstavlja darivanje telu Hristovom. Tako su počeli da sastavljaju bogoslužbene knjige u koje su unosili imena svih zaslužnih ljudi za manastir« (Danilović 1994: 13). Bogu je upućivana molitva za pomen duša i izgovarana imena u molitvenom broju čteca. Rubrike za upisivanje imena priložnika bile su unapred predviđene i postepeno su se ispunjavale (Novakov 2017: 10).

Svaki srednjovekovni hram, odnosno manastir ili crkva, uglavnom su imali svoj pomenik.7 Upravo zato se i ističe veliki značaj ovih spomenika za istoriju nekog manastira. Ove bogoslužbene knjige iz kojih su se u određenim danima, odnosno službama pominjala imena priložnika, imale su određeni vek trajanja, a onda su zamenjivane novim, pri čemu su neki delovi prepisivani sa predložaka.

Čitajući na bogosluženjima imena svetorodnih, hristoljubivih i blagočestivih srpskih vladara, ali i ostalih priložnika, odnosno imena za spominjanje, sveštenik je molio Boga da ih se seti i pomene ih u Carstvu nebeskom. Pomenik ima, ako se izuzmu zapisi (koji su najčešće na marginama listova), isključivo molitveno-crkveni karakter (Danilović 1999: 551).

Datacija pomeničkih rukopisnih knjiga jeste veoma kompleksna jer nijedna od njih nikada nije zauvek dovršeno delo. Prva pisarska ruka, koja je započela pisanje pomenika, ispisala je rubrike, invokaciju na početku i ostavljala dosta praznih listova za kasnije upisivanje priložnika, što zapravo čini karakter ovih spomenika – da se dopunjuju postepeno u vremenskom periodu od više decenija, pa i više vekova.

Pomenici predstavljaju zbirku imena (koja nije i sinhroni presek imena na određenoj teritoriji). Oni su nastajali tokom više godina u okviru određene manastirske obitelji. Njihovi pisari najčešće su bili sveštena lica, monasi koji su putovali po svim pravoslavnim zemljama, često i po udaljenijim krajevima, sakupljajući na taj način priloge za svoj manastir (Danilović 1994: 13).

One koji su zaslužili da budu pominjani za vreme bogosluženja upisivala su sveštena lica koja su vršila pomene. Svaki pomenik pisalo je više pisara (osim onih sa manjim brojem listova), što se može videti na osnovu različitog duktusa, pravopisa, ali i ostalih jezičkih karakteristika. Ti crkvenoslužitelji, naravno, bili su i različitog stepena obrazovanja (Novakov 2017: 11).

Pomenički sadržaj jeste sasvim jednostavan. Osim ličnih imena (koja su najbrojnija), toponima, retkih prezimena, titula i kratkih zapisa, nema drugih podataka ili su oni sporadični. Posle stereotipne formule Pomeni, Gospodi... sledi lično ime upisanog priložnika (Novakov 2017: 11). Od XVI do XVIII veka proskomidije se sastavljaju kao knjige manastirskih priložnika, bilo da su u pitanju pojedinci, bilo da je reč o pomenima čitavih sela, gradova ili manastira (Danilović 1999: 551).

Pomeničke knjige (iz ranijeg perioda) podeljene su na poglavlja, prema kategorijama onih koji se upisuju. Pripadnici višeg staleža (arhiepiskopi, mitropoliti, despoti, despotice, vojvode i sl.) imali su privilegiju da se njihova imena nađu na početnim listovima, na osnovu čega se mogao videti i njihov socijalni i ekonomski status. Njihova lična imena uglavnom su hrišćanskog porekla. Otprilike od polovine pomenika počinje upisivanje običnih ljudi i to većinom prvo muškaraca, a potom žena. Međutim, pri kraju pomeničkih knjiga nema pomenutih razdvajanja, a negde na početku izostaje čak i uobičajena formula Pomeni, Gospodi… (Novakov 2017: 12).

1.2. Napomene o Pomeniku manastira Krke

Rukopisna knjiga Pomenik manastira Krke zavedena je u Muzeju Srpske pravoslavne crkve pod signaturom Krka 57. Pisana je na papiru, ima 296 listova8 dimenzija 195 × 285 mm s litografskim ilustracijama. Pomenik počinje pomenom »ruskog patrijarha kir Adriana9 konac XVII veka. Ispisano samo oko 60 listi (iz dalmatinskih sela 1756‒1828), sve ostalo (većina) prazna. Uvez koža« (Mošin i Radeka 1958: 201).

Prema Radomanu Stankoviću, koji je izvršio dataciju na osnovu vodenog znaka, papir ove rukopisne knjige vezuje se za period 1685–1695, a prema pismu za period 1756–1828. (Stanković 2007–2008: 119)10.

Ovu rukopisnu knjigu pisalo je mnogo pisara čiji broj nije lako utvrditi. Na listu 4 nalazi se zapis na kojem stoji mesto i datum: na 18. okto[mbar] 1763. U monastiru Kerci. Prestavi se jeromonah Gerasim Mandić, Bog da ga prosti (v. sliku 1).

image1.jpeg

Slika 1. Pomenik manastira Krke, list 4

Potom dolaze imena jednog jeromonaha i arhimandrita, a na listu 5 stoji: zde vapisujut se patrijarhi, gde je upisan jedan patrijarh ( Arsenije) i tri arhijereja ( Nikodim, Simeon i Savatije). Na listu 6 upisani su jeromonasi (naznačena su i imena manastira), a od lista 8' počinju tzv. opšti listovi11, koji dolaze do kraja Pomenika. Retko se u tom delu, na margini, nalazi i ime poneke monahinje, monaha ili prezvitera, što se uvek naznačuje pored imena.

Muška i ženska imena nisu odvojena, a u zapisima na marginama ili u gornjem delu lista naznačuje se i toponim. Ređe su upisane godine, a stoji i naznaka da li je prilog dat za žive, za njihovo zdravlje ili za upokojene, da li su priložnici usopši/ usapši: npr. za spomen svoje roditelja Andri ocu i Grlici materi (13); usopšega Dionisija (17'); dedu Obrenu Savvi, Lazaru, živoj mate.[ ri]12 parusiju (42) i sl. Obično je naznačeno šta je od priloga dato13, kao na primer: pisa Jure Mendušić (korični list); pisa Stojan ocu Jovanu proskumidiju (1); ocu Ivanu proskumidiju (1); 4 libre za svoie blago (1'), knez David Šterbac svetuju parusiju (54'); barilo ulja ocu Andriu usapšemu i materi Stani (54'); talir sebi za zdravie (58); Asan baša Dervišević čeri svojoj i dva varićaka šenice (60'); pervo bist Petar Andrijević jedno barilo ulja, sam sebi za zdravie, leturgiju za zdravie svoie volova (205); cekin sebi za zdravie (205); blagosloveni Radomir Starčević na vasako leto po edno bravče (205'); pisa Miailo Dućič na vasako [leto] deset leturgia (206); pisa Vuka sebe sarandar (206); pisa Vuka sebe sarandar (206) i sl. Ti podaci o velikom broju dobrovoljnih priloga za manastir ne postoje u pomenicima iz ranijeg perioda. U Pomeniku manastira Krke oni su beleženi zajedno sa imenima priložnika koja su kasnije pominjana na bogosluženjima.

Osim ličnih imena i manjeg broja patronima na marginama rukopisne knjige nalaze se i brojni toponimi, kao na primer14: Kosovo (1'), Hilendar (6'), manastir Rača (8), grad Knin (10), zde Ercegovina (10'), Zagorje (11), kosovska nahija (13), selo Biskupia (14)15, selo Broćanac (18')16, selo Polača (19')17, selo Turić (24)18, zde Zrmanja (26), selo Islam (27)19, selo Biovičino (27')20, selo Žegar (28)21, Kistanje (29'), selo Smrdelje (30)22, selo Dragišić (31)23, Šibenik (33), grad Bogotić (34), Zrinsko polje (36), selo Brgud (40)24, Glamoč (42'), manastir Savina (43'), Belajsko Polje (52'), grad Zadar (54), grad Saraevo (58), Kninsko Polje (205') i sl.

image2.jpeg

Slika 2. Pomenik manastira Krke, list 33

Takođe, na nekim mestima naznačeno je da su upisani iz: doma Jakova Prpića (19'), doma gospodina serdara Bože (28'), doma Zekana Ugričiča (30), kule Atlagića (32), kuće Miljevića (32), doma Petra Kojadinovića (53) (v. sliku 3).

image3.jpeg

Slika 3. Pomenik manastira Krke, list 54

2. Iz antroponimije Pomenika manastira Krke – lična imena priložnica

U rukopisnoj knjizi Pomenik manastira Krke ženska lična imena znatno se ređe pojavljuju od muških. To nas upućuje na zaključak da su priložnici bili uglavnom muškarci25.

U Pomeniku je zabeleženo 359 priložnica. Neke od njih imenuju se istim imenom, a neke delimično ili potpuno različitim imenima, pa su pojedina imena zabeležena samo jedanput, a pojedina dva i više puta. Zabeleženo je ukupno 137 različitih ženskih ličnih imena.

Dva najfrekventnija imena iz našeg materijala jesu Marija26 (22 potvrde) i Stana (14 potvrda). Ta imena na simboličan način svedoče o dvema osnovnim grupama ličnih imena priložnica: jednu grupu čine imena neslovenskog porekla, a drugu imena slovenskog porekla.

2.1. Lična imena neslovenskog porekla

U Pomeniku su neslovenska lična imena brojnija u odnosu na slovenska. Među neslovenskim imenima dominiraju hrišćanska (biblijska, kalendarska), što je uverljiv dokaz o snazi hrišćanskog elementa na ovom terenu tokom XVII, XVIII i XIX veka.

2.1.1. Hrišćanska imena

Sledi popis hrišćanskih (biblijskih, kalendarskih) imena. Ako se ime pojavljuje u više raznih varijanata, one slede u istom redu27. Ako se ime (obično skraćeno) može dovesti u vezu s još kojim imenom, to se navodi u belešci ispod teksta.

Agripina

Ana, Anna, Anuša, Jana28, Janja29

Anastasija

Angelina, Angelija, Angelja, Inđija

Benedeta

Domka

Dorontija

Dositeja

Đera

Đurđa, Đurđija

Eka, Ekaterina, Jekaterina, Kata, Katarina

Elena

Evrosima

Franciška

Ilinka

Irina

Ivana, Ivanna, Joana, Joanna, Jovana, Jovanna

Jefimija

Jelisaveta, Jela30, Jelisava, Jeka

Jerina

Ksenija, Senija

Lucija

Manda, Mandalina

Marija, Maria, Mara31, Marica, Maraja

Marta

Paraskeva

Pava, Pavlija

Romana

Sava, Savka

Sćepanija, Stefanija, Stifanija

Simeona

Tadijana

Teodora, Teodosija, Todora

Tomka32

Vasilija

Iz popisa je očito da su neka hrišćanska imena zabeležena samo u jednom liku, a neka u više likova, varijanata. Naročito velik broj varijanata (čak šest) ima ime Ivana ( Ivana, Ivanna, Joana, Joanna, Jovana, Jovanna). Među varijantama imena Ivana sreću se i one s udvojenim konsonantima ( Ivanna, Joanna, Jovanna). I lično ime Ana zabeleženo je u varijanti s udvojenim konsonantom ( Anna).

Najfrekventnije je hrišćansko ime Marija (18 potvrda), koje je zabeleženo i u varijantnom zapisu Maria (4 potvrde)33. Marija je lično ime hebrejskoga ( miryām) ili staroegipatskoga ( mry(t)) porekla. Prema slovenačkom onomastičaru Janezu Keberu »raziskovalci ki se ukvarjajo z mariologijo ali naukom o Mariji, so doslej podali okrog 60 poskusov razlage imena Marija. Kot najbolj sprejemljive razlage hebrejskega imena Mirjam bi navedel: ‘tista, ki jo ljubi Bog’, ‘razsvetljevalka’, ‘gospa’, ‘vzvišena’. Razlaga ‘tista ki jo ljubi Bog’ temelji [se] na povezavi imena Mirjam s staroegiptovsko besedo mry(t) v pomenu ‘ljubljena (od Boga)’. V aramejskem jeziku so Mirjam izgovarjali Mariam, zato so jo razlagali iz korena mar(a) v pomenu ‘gospod’, torej ‘gospa’« (Keber 2008: 324).

U Rječniku suvremenih hrvatskih osobnih imena navodi se da je ime Marija u hrvatskoj antroponimiji potvrđeno od XI veka, da je »sve do 70-ih godina XX. stoljeća bilo najčešće nadijevano žensko ime u gotovo svim hrvatskim krajevima« i da se »širilo zbog štovanja Blažene Djevice Marije, majke Isusa Krista, zaštitnice Hrvata« (Čilaš Šimpraga, Ivšić Majić i Vidović 2018: 199). Pomenute navode i frekventnost imena Marija potvrđuju i istraživanja međimurske istorijske antroponimije (Frančić 1995: 132). I Domagoj Vidović (2014: 51) navodi ime Marija kao jedno od najučestalijih ličnih imena krštenica župe Gradac (1709–1765). Osim temeljnoga lika Marija (i ređe pravopisne varijante Maria) u Pomeniku su potvrđene i tvorbene varijante Mara (5 potvrda), Marica (1 potvrda) i Maraja (1 potvrda).

Većina imena je poreklom iz grčkog jezika (npr. Anastasia, Dorontija, Evrosima, Jefimija, Jerina, Ksenija, Teodora, Vasilija). Manji broj imena poreklom je iz jevrejskog (npr. Ana, Jelisaveta), latinskog (npr. Lucija, Romana) i aramejskog jezika (npr. Marta).

U Pomeniku potvrđena ženska lična imena znatnim delom potiču od imena hrišćanskih svetiteljki (npr. Anastasija, Dorontija, Ekaterina, Evrosima, Irina, Paraskeva). Neka su ženska imena nastala od muškog ličnog imena (hrišćanskoga svetitelja) (npr. Dositeja < Dositej, Đurđa < Đurađ, Ivana < Ivan, Romana < Roman, Simeona < Simeon, Teodora < Teodor, Vasilija < Vasilije).

S obzirom na tvorbenu strukturu, istaknimo da se dominantan deo imena javlja u temeljnom (punom) liku (npr. Ana, Jelisaveta, Katarina, Mandalina, Marija, Marta), deo imena nastao je kraćenjem (npr. Đera < Đerasima, Eka < Ekaterina, Jela < Jelisaveta, Kata < Katarina, Manda < Mandalina, Mara < Marija), a deo sufiksalnom tvorbom (npr. Anuša < An(a) + - uša, Ilinka < Il(ija) + -inka, Marica < Mar(a) + -ica, Pavlija < Pavl(e) + -ija, Savka < Sav(a) + -ka).

Napomenimo i to da se među imenima hrišćanskog porekla našlo i veoma retko ime Benedeta. Ono je moglo nastati prema muškim imenima Benedeto i Benedet. Oba lika dolaze iz italijanskog jezika (< ital. Benedetto < lat . Benedictus), a nalazimo ih potvrđene i u RJA (I: 232).

2.1.2. Ostala lična imena neslovenskog porekla34

Aleksandra (< grč. Aléxandra prema Aléxandros ‘koji brani ljude’)

Dafina, Davina (< grč. Dáphnē ‘lovorika’)

Darija (< m. ime Dario < ital. Dario < lat. < grč. < stperz. Dāryavahuš ‘držeći bogatstvo’)

Despina, Despinja (< grč. Déspoina ‘gospodarica; vladarica’)

Đinđa (< mađ. gyöngy ‘biser’)35

Grkinja (< etnonim Grk < lat. Graecus) (Grković 1977: 26, 238)

Kapetolina (< lat. capitalis ‘glavna, osobita, odlična; smrtna’)

Ljiljana, Lila (< lat. lilium ‘lijer, Lilium candidum’)36

Naranča, Narandža, Nerandža (< tur. narenc < ar. < perz. nāreng ‘naranča’)37

Ugrina (< etnonim Ugrin < mađ. Omgor ‘staro ime za Mađara’)

U ovoj malobrojnoj grupi lična imena su poreklom većinom iz grčkog i latinskog jezika. Uglavnom je potvrđen po jedan lik svakog imena, a pojave li se varijante, one su pretežno fonološke naravi.

Pažnju privlače lična imena nastala od etnonima – Grkinja i Ugrina.

2.2. Lična imena slovenskog porekla

Lična imena slovenskog porekla potvrđena u Pomeniku manastira Krke (XVII–XIX vek), koja su nosile priložnice, jesu:

Bilja

Bojana

Cveta, Cvijeta

Čava

Danica38

Dejana

Desanka

Dragija

Grlica

Grozdana

Gvozdana

Jasna

Jezdarica

Kosa39

Kuna

Latinka40

Ljubica

Malika

Milica, Milika

Mirjana41

Mirna

Miroslava

Prodana

Pšena

Rusa, Rusojla

Ružica

Smiljana, Smiljka

Stamena42

Stana, Stajka, Stanica, Stanija, Stanka, Stanojka, Stoja, Stojna

Trnjina

Ubava

Veselica

Vida, Vidosava

Višnja

Vujana

Zorica

Zrna.

Ova imena pripadaju raznim motivacijskim grupama, koje su postojale i u praslovenskom sistemu ličnih imena. U nastavku ćemo nabrojati najzastupljenije motivacijske grupe ličnih imena slovenskog porekla, istaknuti i objasniti verovatni razlog davanja najčešćeg ličnog imena te se kratko osvrnuti na tvorbenu strukturu imena slovenskog porekla.

Najviše ličnih imena slovenskog porekla pripada ovim motivacijskim grupama:

– imena od reči koje se odnose na biljni svet: Bilja; Cveta43, Cvijeta44; Grozdana; Jezdarica45; Latinka; Pšena46; Ružica47; Smiljana, Smiljka; Trnjina; Višnja; Zrna48

– imena od naziva iz životinjskog sveta: Čava49; Grlica; Kuna; Vujana

– imena od reči za delove tela i telesne odlike: Kosa; Malika; Rusa50, Rusojla; Stamena, Ubava

– imena od reči za karakterne odlike i umne sposobnosti: Dragija; Jasna; Ljubica; Milica, Milika; Mirna; Veselica.

Najčešće slovensko žensko ime u Pomeniku manastira Krke (XVII–XIX vek) jeste Stana (14 potvrda). Zanimljivo je da je ono najčešće i u dva pomenika iz XVI i XVII veka, a to su Pomenik manastira Krušedola (MSPC 240; 39 potvrda) i Pomenik manastira Dečana (Deč. 109; 105 potvrda) (Novakov 2019: 137). I Domagoj Vidović (2014: 53) izdvaja ovo ime kao jedno od najfrekventnijih u krštenici župe Vidonje iz 1805. godine.

Ime Stana (i njene varijante Stajka, Stanica, Stanija, Stanka, Stanojka, Stoja, Stojna) ubrajamo u tzv. zaštitna ili profilaktička imena. S obzirom na činjenicu da je mortalitet dece u prošlosti bio velik, imenima ovoga tipa želelo se da se sačuva život ili zaštiti zdravlje novorođenčeta. Lično ime Stana temelji se na glagolu stati. Verovatno su takva imena imala funkciju da zaustave dalje rađanje dece, odnosno da prestane rađanje ženske dece.51 Šimunović (2006: 178) piše: »Imena kao Stana, Stanka […] Stojka […] Stojna […] i sl. nastajala su u obiteljima gdje su se rađale samo djevojčice, a njima se (magijskim djelovanjem) željelo stati sa „ženjskinjem”«. Sujeverje iskazano izborom ličnoga imena uočeno je u antroponimiji mnogih naroda.

U zaštitna lična imena ubraja se i ime Gvozdana52, a nije isključena ni zaštitna uloga ličnoga imena Prodana (koje predstavlja trpni pridev od glagola prodati; Skok III: 49). Muško lično ime Prodan pominje i Konstantin Jireček ( signum Prodani) u Splitu 1097. godine, u Kotoru 1221, Prodanus u Trogiru 1243, Zadru 1175, Rabu 1205‒1229, Dubrovniku u XIII veku (Jireček 1962: 229). Pišući o prezimenima Prodan, Prodanić i Prodanović, koja su nastala od ličnog imena Prodan, Petar Šimunović opisuje običaj „tobožnjega prodavanja” novorođenoga deteta u zakarpatskoj Ukrajini. Autor smatra da je »taj magijski obred živio i u našem srednjovjekovlju zajedno s kugom i drugim kužnim pošastima koje su najviše kosile novorođenčad. Ne bi inače toga imena bilo toliko u našim starim poveljama!« (Šimunović 2006: 152).

Među imena slovenskoga porekla ubrojićemo i teoforična imena izvedena od korena Bog-/ Bož- ( Bogdana, Božica) te ime Vera53.

S obzirom na tvorbenu strukturu, među ženskim ličnim imenima slovenskog porekla nalazimo neizvedena (samotvorna) imena (npr. Grlica, Kuna, Trnjina, Višnja), skraćena imena (npr. Pšena, Vida), izvedena imena (npr. Dragija, Malika, Milica, Stanica, Stanka, Vujana, Zorica) te složena imena (npr. Miroslava, Vidosava).

2.3. Lična imena nepoznatog porekla

Hojdana; Zrina54

3. Zaključak

Pomenici su kao rukopisne knjige veoma zanimljivi zbog svoje specifične sadržine – brojnih imena, među kojima je najviše antroponima. Zato su važni izvori za antroponomastička istraživanja.

Pomenik manastira Krke (XVII‒XIX vek), rukopisna knjiga koja je bila predmet naše analize, pokazala je razliku u odnosu na one iz ranijeg perioda – pre bi se mogla nazvati opštim listom, a ne klasičnim pomenikom pošto su u njoj sabrani i mnogi zapisi pisarā na marginama listova i na koricama knjige.

Analiza ženskih ličnih imena pokazala je da su lična imena hrišćanskog porekla (biblijska, kalendarska) brojnija nego imena slovenskog porekla. Najfrekventnije hrišćansko žensko ime jeste Marija, a među imenima slovenskog porekla najfrekventnije je lično ime Stana. Mnoga imena slovenskog porekla jesu zaštitnog karaktera.

Analizom ženskih ličnih imena zabeleženih u Pomeniku manastira Krke želeli smo dati doprinos proučavanju istorijske antroponimije u periodu od XVII do XIX veka.

A

Agripina – 3

Aleksandra – 3

Ana – 12'

Anastasija (4 ×) – 3, 25, 38, 41'

Angelija (6 ×) – 25, 26', 28, 29', 35, 60

Angelina – 28'

Angelja (2 ×) – 60

Anna (3 ×) – 3, 5', 60

Anuša – 34

B

Benedeta – 41'

Bilja – 205'

Bogdana (2 ×) – 27', 33

Bojana (3 ×) – 20', 31', 37'

Božica (3 ×) – 16', 17, 31'

C

Cveta – 12

Cvijeta (3 ×) – 27', 31, 35'

Č

Čava – 14

D

Dafina – 20

Danica (2 ×) – 31', 37'

Darija – 3

Davina (2 ×) – 37, 37'

Dejana – 8'

Desanka (2 ×) – 16', 54'

Despina (4 ×) – 13, 16', 34', 61

Despinja (3 ×) – 31', 32, 34

Domka – 26'

Dorontija (2 ×) – 34, 42'

Dositeja – 3

Dragija (2 ×) – 11', 20

Drina – 34

Đ

Đera – 37'

Đinđa – 35'

Đurđa – 39

Đurđija (3 ×) – 10, 44', 64'

E

Eka (2 ×) – 32, 33'

Ekaterina (2 ×) – 28', 47'

Elena (3 ×) – 27, 27', 34

Evrosima – 205'

F

Franciška – 54

G

Grkinja – 44

Grlica – 13

Grozdana (2 ×) – 19, 37

Gvozdana (2 ×) – 12', 30'

H

Hojdana – 54'

I

Ilinka (2 ×) – 21, 49'

Inđija (3 ×) – 31', 39 (2 ×)

Irina (2 ×) – 3, 60'

Ivana (5 ×) – 10, 25, 27, 28, 33

Ivanna – 28

J

Jana (3 ×) – 27

Janja (5 ×) – 23, 28, 30', 31', 37'

Jasna – 39'

Jefimija – 25

Jeka – 27'

Jekaterina – 64'

Jela (6 ×) – 1, 37 (3 ×), 30', 47

Jelisava – 27'

Jelisaveta (2 ×) – 27', 30'

Jerina – 31'

Jezdarica – 11'

Joana – 60

Joanna (3 ×) – 37', 49', 60

Jovana – 64'

Jovanna (2 ×) 34', 48

K

Kapetolina – 3

Kata (4 ×) – 11', 23, 25, 28

Katarina – 54

Kosa – 33

Ksenija – 49'

Kuna – 39

L

Latinka (4 ×) – 12, 20, 27', 37

Lila – 34

Lucija (2 ×) – 31, 205'

Lj

Ljiljana (5 ×) – 18, 25', 37', 41, 206'

Ljubica (4 ×) – 31', 32, 37 (2 ×)

M

Malika – 16'

Manda (5 ×) – 8' (2 ×), 11', 51', 60

Mandalina – 37

Mara (5 ×) – 27, 30, 54', 60', 206

Maraja – 20

Maria (4 ×) – 31', 42 (2 ×), 55

Marica – 37'

Marija (18 ×) – 12', 14', 19', 20, 27, 27' (2 ×), 28' (2 ×), 30, 47, 47', 49' (2 ×), 52, 54', 61, 64

Marta (7 ×) – 30' (2 ×), 42', 47, 49', 60, 64

Milica (4 ×) – 38', 44, 54' (2 ×)

Milika – 14

Mirjana (3 ×) – 8', 27', 39'

Mirna (2 ×) – 16', 34

Mirosava – 52'

N

Naranča – 31'

Narandža – 26

Nerandža – 35'

P

Paraskeva – 3

Pava – 19'

Pavlija (4 ×) – 17, 29', 34, 35'

Prodana – 20

Pšena – 16'

R

Romana – 20

Rusa – 54'

Rusojla – 29'

Ružica (6 ×) – 16', 31, 31', 42', 47, 50'

S

Sava – 60'

Savka (2 ×) – 12, 34

Sćepanija – 31'

Senija – 27'

Simeona – 30'

Smiljana (3 ×) – 26', 30', 33'

Smiljka – 8'

Stajka – 8'

Stamena 47

Stana (14 ×) – 8', 10, 11', 25', 27, 27', 29', 30', 33' (2 ×), 35', 37', 40', 49'

Stanica – 26

Stanija – 28'

Stanka – 54'

Stanojka (2 ×) – 8', 28

Stefanija (2 ×) – 33', 47

Stifanija – 49'

Stoja (7 ×) – 10, 27', 34, 47', 49', 54' (2 ×)

Stojna – 10

T

Tadijana – 11'

Teodora – 41'

Teodosija – 27'

Todora – 14'

Tomka – 31'

Trnjina – 20'

U

Ubava – 20

Ugrina – 10

V

Vasilija (3 ×) – 27', 64, 64'

Vera (2 ×) – 1', 16

Veselica (2 ×) – 31, 31'

Vida (3 ×) – 16', 19, 52'

Vidosava – 35'

Višnja – 30

Vujana (3 ×) 15, 19, 27

Z

Zorica – 37

Zrina – 14

Zrna – 31'

Izvor

Literatura

Brgles, Branimir; Čilaš Šimpraga, Ankica. 2016. Prilog proučavanju osobnih imena u 16. stoljeću (na primjeru vlastelinstava Susedgrad i Donja Stubica). Folia onomastica Croatica, 25, Zagreb, 21–51.

Ženska osobna imena u Pomeniku manastira Krke (XVII. – XIX. stoljeće)

Sažetak

Pomenik manastira Krke (XVII. – XIX. stoljeće) bogato je vrelo onimijske građe, među kojom se brojnošću ističu osobna imena. U ovome radu analizi su podvrgnuta ženska osobna imena iz toga vrela. Analiza je pokazala da su osobna imena neslavenskoga podrijetla (među kojima dominiraju kršćanska imena) brojnija od osobnih imena slavenskoga podrijetla. Najčešće je neslavensko žensko osobno ime Marija, a slavensko Stana. Oba ta imena potvrđena su u više (uglavnom tvorbenih) inačica. Među imenima slavenskoga podrijetla zamjetna su zaštitna (profilaktična) imena. Radu je priložen abecedni popis svih ženskih osobnih imena zasvjedočenih u analiziranome vrelu s podatcima o broju potvrda i s oznakama listova na kojima je pojedino ime potvrđeno.

Ključne reči: pomenik, manastir Krka, rukopisna knjiga, lična imena, hrišćanska imena, slovenska imena

Ključne riječi: pomenik, manastir Krka, rukopisna knjiga, osobna imena, kršćanska imena, slavenska imena

Keywords: monument, monastery Krka, manuscript book, first names, Christian names, Slavic names

Notes

[1]  Rad je nastao kao rezultat istraživanja na projektu Sveti Sava u srpskoj kulturi i duhovnosti koji realizuje Odeljenje za svetosavske studije Centra za crkvene studije u Nišu.

[2]  U nastavku rada kod rukopisnih knjiga davaćemo njihove signature pod kojima su zavedene (Krka 57, MSPC 240 ‒ Muzej Srpske pravoslavne crkve, Deč. ‒ Dečani, R-77 ‒ rukopis).

[3]  Sve primere u daljem tekstu davaćemo raščitane slovima današnje latinice.

[4]  O pomenicima više v. u Danilović (1999: 551).

[5]  Memorisana imena, za koja je bratstvo upućivalo molitve prema opšteutvrđenim pravilima, upisivana su u pomenik, ili proskomidiju, odnosno »liber commemorationis«, kako je ova knjiga nazivana u kasnijim latinskim dokumentima (Timotijević 2008, II: 106).

[6]  Reč parusija jeste grčka (παρουσια) i ima više značenja. Jedno od njih jeste i ‘pomen’, tj. »crkveni obred ‒ onima koji nisu više na ovome svetu« (Davidov 1994: 5).

[7]  Nasuprot leksemi pomenik u Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika (dalje RJA) postoji reč nepomenik s potpuno drugačijom semantikom ( nepomenik »onaj kojega nije dobro ni pomenuti; uzima se za različne bolesti«) (RJA VII: 957). Inače, sama imenica pomen znači isto što i uspomena (Šimundić 1982: 184).

[8]  U nastavku rada rekto listovi biće označeni samo brojem, dok će verso listovi biti označeni brojem i apostrofom.

[9]  Za kojega je i izdan (Mošin i Radeka 1958: 201).

[10]  »Grb sa krunom, lavom i kontramarkom, CDC slično: Klepikov 926 i 930 iz 1681. godine; grb sa dvoglavim orlom, krunom i kontramarkom GGC. Dvorska luda sa kontramarkom CDS, slično. Dijanova 348 i 3 iz 1695, 362 i 1698, 377–379 iz 1689. i 519 iz 1680. godine« (Stanković 2007–2008: 119).

[11]  Ljiljana I. Puzović smatra da se opšti list razvio kasnije u odnosu na klasičan pomenik u XVII veku, da je tipičan za XVIII vek te da se može smatrati i pomenikom manastirskih priložnika. Struktura pomenika je unapred utvrđena, dok je struktura opšteg lista uglavnom proizvoljna. Pomenik počinje uvodom ili predgovorom koji sadrži pravila o upisivanju u knjigu, dok tih delova u opštim listovima uglavnom nema. Uvodni delovi pomenika vremenom postaju kraći i jednostavniji. Imena su upisivana u dve ili više kolona, u čijim su se zaglavljima pisali odgovarajući nazivi. Pomenici su ispisivani u manastiru, bez žurbe, dok su opšti listovi pisani na terenu, često u brzini, uglavnom teško čitljivim rukopisom (Puzović 2021: 31). S velikom sigurnošću može se pretpostaviti da su, po povratku iz pisanije, monasi iz opštih listova prepisivali imena priložnika u manastirske pomenike. To je posebno moglo da bude pravilo u većim manastirima, čiji pomenici nisu iznošeni iz manastira, a u koje su decenijama ili vekovima upisivana imena. Opšti list se kao tip knjige može smatrati i pomenikom manastirskih priložnika (Puzović 2021: 32).

[12]  Reč je zapisana skraćeno. Sve razrešene skraćenice davaćemo u uglastim zagradama.

[13]  Prikupljanje priloga od vernika zove se pisanija. Lj. I. Puzović (2012: 309) ističe da su opšti listovi služili kao jedna vrsta beležnice za upisivanje svih potrebnih podataka u pisaniji. Branimir Brgles i Dubravka Ivšić Majić (2022: 32) u radu Osobna imena u registru Goričkoga desetinskog okruga iz 1464. godine navode da su i u tom dokumentu osim imena kućedomaćina naznačene i druge zanimljive pojedinosti, kao na primer njihov obrt, služba ili društveni položaj i porodične veze.

[14]  Ove lekseme biće predmet istraživanja nekog drugog rada. Za ubikaciju toponimā koristili smo Imenik mesta kraljevine Jugoslavije i Imenik mesta u Jugoslaviji sa poštama i teritorijalno nadležnim sudovima i javnim tužilaštvima.

[15]  Opština Knin, srez Split.

[16]  Opština Čapljina, srez Mostar.

[17]  Zaselak, srez Šibenik.

[18]  Knin, srez Split.

[19]  Srez Benkovac.

[20]  Opština Knin, srez Split.

[21]  Zaselak, srez Benkovac.

[22]  Opština Knin, srez Split.

[23]  Zaselak, Šibenik.

[24]  Benkovac, opština, srez Split.

[25]  I Anđela Frančić (1995: 133) ističe da su u kanonskim vizitacijama XVII i XVIII veka žene vrlo retko zabeležene u ulozi kućegospodara.

[26]  Sva imena davaćemo u nominativu umesto u akuzativu ili u dativu, kako su najčešće zabeležena u Pomeniku.

[27]  Vidi sličan način prikaza ličnih imena u Brgles i Čilaš Šimpraga (2016).

[28]  Ime Jana može se dovesti i u vezu s imenom Jovana (Grković 1977: 258).

[29]  Ime Janja varijanta je imena Jana (Grković 1977: 229).

[30]  Ime Jela nastalo je, prema M. Grković (1977: 260), od Jelena.

[31]  Ime Mara može se dovesti i u vezu s imenom Margareta (Grković 1977: 276).

[32]  Ime Tomka može se dovesti i u vezu s imenom Tomislava (Grković 1977: 314).

[33]  Varijante imena date su odvojeno u registru na kraju rada.

[34]  Etimologiju donosimo prema Šimundić (1988) (osim ako nije drukčije navedeno).

[35]  Ime dolazi i u Pomeniku manastira Krušedola (MSPC 240), rukopisnoj knjizi iz XVI i XVII veka (Novakov 2017: 62).

[36]  Najstarije potvrde imena Ljiljana – prema V. Mihajloviću (1968: 223–224) – potiču iz XVIII veka: to je ime zabeleženo npr. u Subotištu (Srem) 1722. godine.

[37]  V. Mihajlović (1968: 224) ističe da »unutrašnja analiza ženskog imena Narandža pokazuje dve stvari: na semantičkom planu poistovećivanje fitonima (u ovom slučaju kulturne pozajmice) sa ženskim imenom, a na fonetskom labilan izgovor samoglasnika a u prvom slogu«.

[38]  Opšteslovenska reč Danica (zvezda Zornjača) može biti naziv neke slovenske boginje. Ovo ime je, prema mišljenju većine naših istraživača, nastalo prema nazivu za jutarnju zvezdu Veneru, koji je uzet za lično ime. M. Grković (1977: 241) ostavlja pretpostavku da je » Danica bila astralna boginja slovenskog panteona«.

[39]  Ime Kosa može se dovesti i u vezu s imenom Kostadina (Grković 1977: 267).

[40]  Ime Latinka može se dovesti i u vezu s etnonimom Latinka (Grković 1977: 270).

[41]  Ime Mirjana može se dovesti i u vezu s imenom Mirjam (Grković 1977: 270).

[42]  Ime Stamena može se dovesti i u vezu s muškim ličnim imenom Stamat, koje je grčkoga porekla (Grković 1977: 185). O imenima ovoga tipa više v. u Grković (1998: 241).

[43]  Ovo žensko ime je praslovenskoga porekla i u prošlosti je pripadalo tipu najfrekventnijih imena. Isti zaključak važi i za Srem u XVIII veku, gde su lična imena sa ovom osnovom takođe najbrojnija (Mihajlović 1968: 219). Ljiljana Crepajac smatra da je, bez obzira na latinske prevode grčkoga originala Florus, Floara, poreklo ovoga imena verovatnije idioglotsko, ali da valja uzeti u obzir i vezu s praznikom Cveti (Crepajac 1979: 73).

[44]  U Pomeniku se javlja i ikavski refleks u muškim imenima Cvija i Cvijan (Novakov 2014: 86).

[45]  U RJA 1. jezdarica vidi jezgarica (s. v. jezgarica vidi jezgra; s. v. jezgra »sjeme što stoji kod ńekijeh biļaka u košćici, u lupinama«). (»Jezdarica, ime izvedeno od korena glagola jezditi koji je sastavni deo imena Jezdimir, Prijezda itd.« (Grković 1977: 260)).

[46]  Za žensko lično ime Pšena Milica Grković navodi da je naziv cveća pšena uzet za lično ime (Grković 1977: 295), a što se može potvrditi i u RJA (XII: 585).

[47]  Za poreklo ličnog imena Ruža < lat. Rosa V. Mihajlović (1968: 224) pretpostavlja kontaktni uticaj, vezu sa »krstaškim ratovima i postojanjem Latinskog carstva, koje se nalazilo u neposrednom susedstvu srpske feudalne države«.

[48]  »Zrna, Zna, f. žensko ime. U rječniku Vukovu s naznač. akcentom (Frauenname; nomen feminae) i u Ivekovićevu (hyp. Zrnka, Zrńka; Zrno, Zrna; pozivom na Daničićeve Korijene 55)« (RJA XXIII: 116).

[49]  Ime Čava M. Grković (1977: 322) izvodi »od Čavka«. Zabeleženo je i u Pomeniku manastira Krušedola (MSPC 240) (Novakov 2017: 69).

[50]  Rusa (‘crvena’) boja je simbol snage, života, radosti, zdravlja. S obzirom na to da ona predstavlja i boju sunca, krvi, ljubavi, vatre, a imala je svakako i magična svojstva, mogli bismo imena Rusa i Rusojla također smatrati zaštitnim.

[51]  Mato Pižurica navodi razne tabu situacije koje se odnose pre svega na zaštitu muške dece (jer ženska ne podležu tabuima): »1) da se prekine umiranje dece; 2) da prestane rađanje ženske dece; 3) da se zaštiti jedini muški naslednik užega roda ili porodične grane (od oca jedinca ili više braće bez muške dece, koje u žuđenom muškom detetu vide nadu za produženje porodične loze); 4) da se zaštiti posmrče (naročito ako je to jedino muško dete nestalog oca); 5) da se zaštiti dugo očekivano dete, uz to i muško, koje se prima kao pravi dar božji; 6) da se zaštiti muško dete kada porodica već ima na neki način hendikepirano muško dete (samim rođenjem ili kasnijom bolešću i sl.) i 7) da se ne obelodanjuje ime čije spominjanje vređa uspomenu (oživljava bol), što ne važi samo za užu porodicu novorođenčeta nego i šireg susedstva, srodstva ili čak celoga sela« (Pižurica 1998: 71–72).

[52]  Gvožđe je zbog svoje magične snage i posebne uloge u kultovima i magiji uzimano za osnovu zaštitnih imena ne samo na našim prostorima, nego i kod drugih naroda, kako bi dete bilo snažno.

[53]  »Vera, prevod grč. imena Πίστις – jedna od hrišćanskih vrlina i ime hrišćanske svetiteljke« (Grković 1977: 230).

[54] Zrina »ime izumrle porodice u Topolu dubrovačkog kotara; spomińe se posļedni put 1820. god.« (RJA XXIII: 113).

References

 

Pomenik manastira Krke. Rukopis (signatura: Krka 57). Beograd: Muzej Srpske pravoslavne crkve. Literatura Brgles,. Branimir; Čilaš Šimpraga, Ankica. 2016 Prilog proučavanju osobnih imena u 16. stoljeću (na primjeru vlastelinstava Susedgrad i Donja Stubica). Folia onomastica Croatica. 25:21–51

 

Brgles, Branimir; Ivšić Majić, Dubravka. 2022 Osobna imena u registru Goričkoga desetinskog okruga iz 1464. godine. Folia onomastica Croatica. 31:29–51

 

Crepajac, Ljiljana. 1979 Prilog proučavanju grčkih modela srpskohrvatske antroponimije. Onomatološki prilozi. 69–74

 

Čilaš Šimpraga, Ankica; Ivšić Majić, Dubravka; Vidović, Domagoj. 2018 Rječnik suvremenih hrvatskih osobnih imena. Zagreb: Institut; za hrvatski jezik i jezikoslovlje.

 

Čolović, Branko. 2006 Manastir Krka. Zagreb: Srpsko kulturno društvo Prosvjeta.;

 

Danilović, Dragoljub. 1994 Stari srpski pomenici. Magistarski rad. Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.;

 

Danilović, Dragoljub. 1999 Pomenici. Leksikon srpskog srednjeg veka. Beograd: Knowledge,; p. 551–552

 

Davidov, Dinko. 1994 Parusija. Beograd: Prosveta.;

 

Frančić, Anđela. 1995 Prilog proučavanju međimurske povijesne antroponimije: Imenovanje žena u kanonskim vizitacijama iz 17. i 18. stoljeća. Filologija. 2425:129–134

 

Grković, Milica. 1977 Rečnik ličnih imena kod Srba. Beograd: Vuk Karadžić.;

 

Grković, Milica. 1998 Imena u Resavi za vreme despotovine. Dani srpskoga duhovnog preobraženja.Gl. ur. Pantić, Miroslav. Despotovac: Narodna biblioteka „Resavska škola”. p. 233–246

 

Imenik mesta kraljevine Jugoslavije. 1935 Beograd: Privrednik.;

 

Imenik mesta u Jugoslaviji sa poštama i teritorijalno nadležnim sudovima i javnim tužilaštvima. 1965 Beograd: Službeni list.;

 

Jireček, Konstantin. 1962 Romani u gradovima Dalmacije tokom srednjega veka.Zbornik Konstatina Jirečeka II, SANU. Posebna izdanja, knjiga CCCLVI, Odeljenje društvenih nauka, nova serija, knjiga 42. Beograd,: p. 1–366

 

Keber, Janez. 2008 Leksikon imen: Onomastični kompendij. Celje: Društvo Mohorjeva družba.;

 

Mihajlović, Velimir. 1968 Neki problemi semantike naših ženskih imena. Prilozi proučavanju jezika. 4:(Novi Sad,). 209–226

 

Mileusnić, Slobodan. 2001 Manastir Krka. Beograd: Srpski demokratski forum.;

 

Mošin, Vladimir. 1971 Ćirilski rukopisi u Povijesnom muzeju Hrvatske. Kopitareva zbirka slovenskih rukopisa i Cojsov ćirilski odlomak u Ljubljani. Beograd: Narodna biblioteka Srbije.;

 

Mošin, Vladimir; Radeka, Milan. 1958 Ćirilski rukopisi u sjevernoj Dalmaciji. Starine. 48:189–215

 

Novakov, Dragana. 2014 Dijalekatske osobine u četiri stara srpska pomenika. Arheografski prilozi. 36:(Beograd,). 83–92

 

Novakov, Dragana. 2017 Imena Pomenika manastira Krušedola. Beograd: Pravoslavni bogoslovski fakultet Univerziteta u Beogradu – Institut za teološka istraživanja.

 

Novakov, Dragana. 2019 Najčešća srpska narodna imena Pomenika manastira Krušedola i Pomenika manastira Dečana. Arheografski prilozi. 41:(Beograd,). 131–144

 

Pižurica, Mato. 1998 Zaštitno ime (iz lokalne perspektive). Folklor u Vojvodini. 10:(Novi Sad,). 69–73

 

Puzović, Ljiljana I. 2012 Pisanija monaha manastira Dečana u XVIII veku na primeru Opšteg lista (Dečani 154). Dečani u svetlu arheografskih istraživanja.Prir. Subotin-Golubović, Tatjana. Beograd: Narodna biblioteka Srbije,; p. 309–335

 

Puzović, Ljiljana I. 2021 Knjige za upisivanje crkvenih priloga iz Biblioteke srpske pravoslavne eparhije Budimske u Sentandreji. Arheografski prilozi. 43:(Beograd,). 27–80

 

RJA = Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I–XXIII. 1880–1976. Zagreb: Jugoslavenska; akademija znanosti i umjetnosti.

 

Skok, Petar. 1971 Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, I–IV. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti.

 

Stanković, Radoman. 2007 Vodeni znaci rukopisnih knjiga manastira Krke. Arheografski prilozi. 29–30. (Beograd,). 89–265

 

Stojanović, Ljubomir. 1986 Stari srpski zapisi i natpisi. Knjiga IV. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti – Narodna biblioteka Srbije – Matica srpska.

 

Šimundić, Mate. 1982 Nepoznata osobna imena i prezimena šibenskog kraja od XII. stoljeća do novijega vremena. Onomatološki prilozi. 179–197

 

Šimundić, Mate. 1988 Rječnik osobnih imena. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske.;

 

Šimunović, Petar. 2006 Hrvatska prezimena. Zagreb: Golden marketing – Tehnička knjiga.;

 

Timotijević, Miroslav. 2008 Manastir Krušedol, I–II. Beograd: Draganić.;

 

Vidović, Domagoj. 2014 Zažapska onomastika. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.