Bogoslovska smotra, Vol. 72 No. 4, 2002.
Pregledni rad
Crkveno zajedništvo - znak, zadaća i ekumenski izazov
Dušan Moro
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
Sažetak
Posaborska ekleziologija stoji čvrsto na poziciji naglašavanja i definiranja Crkve kao zajednice Božjeg Naroda u kojoj je zajedništvo (communio, communitas) temeljna svetopisamska kategorija i polazište.
Ali, koje je izvorište te koncepcije i takvog gledanja?
Govoreći o tome ne može se zaobići pojmove kao što su: Presveto Trojstvo, unutarnji, zajedničarski, zajednički život i djelovanje Presvetoga Trojstva, te poslanje Sina i Duha Svetoga, te osnivanje Crkve i njezino poslanje u svijetu. U konačnici, i ekumenizam i cjelokupno ekumensko gibanje teži i usmjeren je da se, konačno, sve kršćanske Crkve i crkvene zajednice sve više otvore i porade da se ostvari COMMUNIO, zajednica Kristovih učenika koja će biti Crkva, Crkva Kristova, tj. »Una, Sancta, Catholica et Apostolica«, kako ispovijedamo u Vjerovanju. Taj cilj, postizanje punog, euharistijskog zajedništva jest znak, zadaća i najveći izazov suvremenom kršćanstvu i ono što obilježava teološko istraživanje i ekumenski dijalog danas. Dijalog i communio koji opstoji i koji se ostvaruje unutar Presvetoga Trojstva, prelazi i jest dar i poslanje koje je primila Crkva i koje treba ostvariti i posvjedočiti, oživotvoriti i uprisutniti u zajednicu ljudskoga roda. Time će Crkva, u konačnici, biti ono što Lumen gentium, za nju i kaže i želi da se dogodi: »... Crkva je u Kristu kao sakrament ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda.« (br. 1).
Ključne riječi
zajedništvo; zajednica; communio; Presveto Trojstvo; Crkva; poslanje; dijalog; euharistija; ekumenizam; recepcija; Drugi vatikanski sabor; znakovi vremena; dijalog; kultura dijaloga; ekumenski izazovi; ekumenska usmjerenja
Hrčak ID:
28849
URI
Datum izdavanja:
8.4.2003.
Posjeta: 2.683 *