Veterinarska stanica, Vol. 55 No. 5, 2024.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.46419/vs.55.5.5
Genetska karakterizacija populacije domaćih mačaka (Felis catus) u Valleduparu - Cesar uporabom markera krzna
Enrique Pardo-Pérez
orcid.org/0000-0002-6467-5790
; Department of Biology, Faculty of Basic Sciences Universidad de Córdoba, Montería, Córdoba, Colombia
Teodora Cavadía-Martínez
; Faculty of Basic Sciences Universidad de Córdoba, Montería, Córdoba, Colombia
Luis Causil-Vargas
; Universidad del Magdalena, Santa Marta D.T.C.H. Magdalena, Colombia
Sažetak
Domaća mačka (Felis catus) mali je sisavac, mesožder koji pripada porodici mačaka. Karakterizira ju značajna varijabilnost u smislu pasmine, s tim da su ženke obično veličinom manje od mužjaka. Mačke su jedna od najpopularnijih vrsta kućnih ljubimaca diljem svijeta, ali postoji sve više dokaza da njihove velike populacije imaju negativan učinak na okoliš. Mačke se odlikuju zamjetnim polimorfizmima, posebno bojom, uzorkom i teksturom njihovog krzna, što je lako moguće prepoznati vizualno. To čini prikupljanje podataka jednostavnim postupkom. Uz to, mačke su idealna vrsta za studije populacije, jer su to kozmopolitske životinje i čine panmiktičku populaciju. Genetske analize populacije mačaka ključne su za razumijevanje povijesti njihove evolucije i za razvoj filogenetskih hipoteza vezano uz odnosa alela. Međutim, unatoč važnosti ovih studija, globalna dostupnost informacija je ograničena pa čak i potpuno odsutna u nekim područjima. Cilj je ove studije bio je utvrditi razinu genetske raznolikosti i strukture u populacijama domaćih mačaka (Felis catus) uporabom markera krzna u Valleduparu, Cesar. Nasumično uzorkovanje je provedeno između veljače i rujna 2022. godine te je fenotipski identificirano 365 odraslih životinja u dvanaest kvartova lokaliteta. Proučavani geni uključivali su Orange, Agouti, Dilution, Tabby, Long Hair, Siamese, Manx, Spotting White i Dominant White. Non-agouti marker pokazao je najveću učestalost (0,740), dok je Manx gen pokazao najnižu vrijednost. Najviše genetske raznolikosti otkriveno je unutar populacija, a bilo je ograničeno između populacija. Uz to, zamijećen je i visoki genski tok, obilje heterozigota i smanjena genetska diferencijacija između populacija. Spotting White locus pokazao je otklon od Hardy-Weinberg ekvilibrija. Genetska udaljenost između populacija i dobiveni dendrogram otkrili su niske značajne vrijednosti, ukazujući da su populacije općenito u uskom srodstvu.
Ključne riječi
Felis catus; genetska raznolikost; homozigotnost; genetska struktura; dendrogrami
Hrčak ID:
313946
URI
Datum izdavanja:
9.2.2024.
Posjeta: 181 *