Bogoslovska smotra, Vol. 72 No. 2-3, 2002.
Pregledni rad
Vodstvo i predstojništvo u Crkvi kao oblik služenja (pastoralni vid)
Žarko Relota
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Navedeni pojmovi iz naslova upućuju nas na činjenicu da se službe u Crkvi promatraju kroz prizmu služenja. Oni koji u Crkvi imaju vodeće uloge pozvani su, djelujući in persona Christi, svoje djelovanje suobličiti Kristovom, »koji nije došao da mu služe, nego da on služi« (Mt 20,28). Služenje, ako ga se želi kristovski živjeti, dovodi do egzistencijalnih kriza, koje su uvjetovane vanjskim i unutarnjim čimbenicima, s obzirom da nije uvijek moguće udovoljiti ljudskim željama i u isto vrijeme ostati vjeran Kristu i njegovoj Crkvi. Prezbiteri služe Kristu, Crkvi i zajednici vjernika. Munus docendi, sanctificandi et regendi jesu temeljne odrednice služenja i predstojništva zaređenih službenika. Poučavanje, posvećivanje i predvođenje zajednice neodvojivi su jedno od drugoga i to je imanentno samom pojmu prezbiterat. Iako je u prvom redu službenik Riječi prezbiter ne zanemaruje niti zapostavlja druge oblike služenja, sve do žrtvovanja sebe, jer djeluje in persona Christi. U tom duhu mudro i razborito pokušava povezati mnoštvo karizmi u jedan duh, dajući prednost karizmama koje više koriste zajednici.
Autor navodi i nekoliko razloga za ustanovljenje prezbiterata. Analizom biblijskih tekstova dolazi do zaključka da su oni bili pastiri i čuvari Crkve te kao takvi služe Bogu i predvode zajednicu vjernika.
Na kraju autor predlaže teolozima da što preciznije definiraju službu prezbitera kako bi samom prezbiteru bilo jasno što mu je činiti, čemu dati prednost u djelovanju, kako ostati vjeran Kristu i Evanđelju i ne zanemariti potrebe današnjega čovjeka, te ne iznevjeriti mnogobrojna očekivanja onih kojima je poslan.
Ključne riječi
prezbiter; služenje; Krist; predstojništvo; Riječ; Crkva; narod; karizme; zajednica; poučavanje; posvećivanje
Hrčak ID:
28946
URI
Datum izdavanja:
12.2.2003.
Posjeta: 1.323 *