Stručni rad
“Derviš i smrt” Meše Selimovića i “Drvo snova” Fulvija Tomizze kao romani inspirirani osobnim iskustvima autora
Diana Njegovan
; Université de Fribourg
Sažetak
Zahvaljujući proučavanju drugotnosti, u današnje su vrijeme poznate osobne tragedije uzrokovane povijesnim i političkim motivima. Ti su događaji u „Drvu sanja” Fulvija Tomizze i „Dervišu i smrti” Meše Selimovića nadvladali značaj osobne tragedije te dobili univerzalnu pozornost i vrijednost, potkrepljenu nagradama koje su autori za svoja djela dobili.
Iako već postoje članci i monografije koje se bave literarnim stvaralaštvom Meše Selimovića i Fulvija Tomizze, kao i rasprave o utjecajima istočno europskih autora na njihova djela, do sada nije bilo pokušaja usporedbe djela dvaju autora.
Ovo je istraživanje započelo propitivanjem sličnosti dvaju autora. Obojica su pokazala određeno zanimanje za komunizam, ali su i izgubila člana obitelji upravo zbog njega. Selimović je izgubio brata, a Tomizza oca. Ove su tragedije nadahnula njihova djela „Derviš i smrt” te „Drvo sanja”.
„Derviš i smrt” djelo je nadahnuto Kuranom. Radnja romana smještena je u Bosni tijekom osmanske vladavine, u kojoj protagonist Ahmed Nurudin bezuspješno pokušava spasiti zatvorenoga brata. Brat biva ubijen, a vjera Ahmeda Nurudina poljuljana, dok sam roman završava njegovom smrti.
„Drvo sanja” nadahnuto je autobiografskim iskustvima Fulvija Tomizze. Pripovijeda o odlasku iz Istre u svrhu školovanja protagonista Stefana Marcovicha, njegovoj neprilagođenosti, jugoslavenskoj dominaciji nad Istrom te progonima, zatvaranjima i smrti oca koje će uslijediti. Djelo završava dnevničkim zapisima u razdoblju od očeve smrti 1953. godine do 1968. godine kada se u snovitom prizoru protagonist miri s ocem.
Dva romana pisana su memoarskoj formi i prvome licu te sadrže autobiografske elemente. Bolno iskustvo gubitka brata Tomizza i Selimović pretočili u svoje romane koji su ovjenčani nagradom. Tomizza, koji se komunističkih ideja odrekao te je optirao za Italiju, izravno piše o Drugome svjetskome ratu, dok Selimović radnju svoga romana smješta vrijeme osmanske vladavine Bosnom, budući da je njegov interes za komunizam možebitno utjecao na njegovu profesionalnu karijeru.
U oba se romana može uočiti nečiji alter ego. Ahmed Nurudin može se interpretirati kao alter ego lokalnih vlasti, dok je Stefano Marcovich alter ego Fulvija Tomizze te oslikava povijest Istre nakon Drugoga svjetskoga rata i istarski egzodus.
Dva romana također pružaju mogućnost rasprave o drugotnosti. Ahmed Nurudin je Drugi naspram svijeta u koji se uklapa, dok je Marco Marcovich postao Drugi nasuprot novih vlasti, što dovodi do njegovih progona, njegova uhićenja, egzila i smrti.
U „Dervišu i smrti” kuranske su poruke izmijenjene i zadobivaju pesimističan ton. Naime, Ahmed Nuridin izgubio je brata, vjeru, a potom i život, dok „Drvo sanja” ima biblijsko nadahnuće i moguća je usporedba protagonistova oca i Krista te usporedba hodočašća i istarskoga egzila. U Tomizzinu romanu otac i sin mire se u snu, dok je protekom vremena uspostavljen diplomatski odnos Talijanske Republike i bivše Jugoslavije, što je poboljšalo situaciju tadašnjih istarskih ezula.
Provedeno istraživanje, za koje se nada da će potaknuti daljnja propitivanja veza između talijanskoga i slavenskoga svijeta i kultura, ukazalo je na brojne sličnosti između romana „Derviš i smrt” Meše Selimovića i „Drva sanja” Fulvija Tomizze, romanima gdje su osobna bolna iskustva pretočena u nagrađene romane koja su zaprimila univerzalnu vrijednost te postala živi svjedoci događaja koji su uslijedili nakon Drugoga svjetskoga rata.
Ključne riječi
Tomizza, Selimović, romani, autobiografija, drugotnost
Hrčak ID:
314616
URI
Datum izdavanja:
4.2.2024.
Posjeta: 109 *