Izvorni znanstveni članak

Sklad u raznolikosti liturgijskih službi

Ante Crnčević ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Nakon uvodne explicatio terminorum, kojom se osvjetljuju nejasnoće u razumijevanju raznolikosti pojmova ministerium, officium, munus i servitium, Autor postavlja teološki temelj novog poimanja liturgijskih službi: njihovu je raznolikost potrebno promatrati kroz prizmu krsnog posvećenja, odnosno trostrukog munus baptismale svih krštenika. Sveopće svećeništvo vjernika i sveopći poziv na služenje (diakonia) jesu okvir u kojem se ostvaruju sve crkvene, pa time i liturgijske službe.
Povijesni razvoj Crkve svjedoci različitim viđenjima liturgijskih službi. Ranokršćanske su se zajednice ravnale karizmama te bile prožete dubokom eklezijalnom i »dijakonijskom« sviješću, ali se karizme ubrzo institucionaliziraju i postaju službe (officia), a kasniji će razvoj ići korak dalje te će službe tvoriti posebni(!) stalež (status) u Crkvi. Liturgijska obnova nakon Drugoga vatikanskoga sabora vođena je težnjom za novim licem Crkve - Crkve kao svećeničkog naroda Božjeg. Stoga je posaborskim aktima crkvenoga učiteljstva uvedena nova raspodjela liturgijskih službi: ministri ordinati, ministri instituti te ministri »deputati«. Pri toj razdiobi valja imati na umu da je okupljena zajednica ona koja vrši prvu službu u bogoslužnom činu. Povjeravanje službi pojedinim članovima zajednice doprinosi jasnijem doživljavanju zajednice kao vršitelja bogoslužja. Okupljena je zajednica »sveti saziv«, od Gospodina sazvana, te je po svojoj naravi uvijek slavitelj (celebrans).
U izlaganju se na koncu, na temelju novijih crkvenih dokumenata i u svjetlu razmišljanja nad suvremenim pastoralnim gibanjima, daju smjernice kojima se potiče oživljavanje raznolikih službi u bogoslužju, osobito stalnih(!) službi lektorata i akolitata te izvanrednog služitelja (djelitelja) svete pričesti. Raspravlja se i o nekim drugim aktulanim temama: »problematika« ministranata; povjeravanje liturgijskih službi ženama; potreba raznolikosti liturgijskih službi i u drugim slavljima a ne samo u misnom; uvođenju »novih« službi koje crkveni dokumenti još ne poznaju; nužno razlikovanje između pojedinih službi. Teološka rasprava produbljuje načelo da raznolikost službi u bogoslužju vodi k većem jedinstvu liturgijske zajednice, a samoj zajednici omogućuje da se doživi subjektom bogoslužja.

Ključne riječi

liturgija; liturgijske službe; čitač; akolit; izvanredni služitelj pričesti; diakonia; liturgijska zajednica

Hrčak ID:

28948

URI

https://hrcak.srce.hr/28948

Datum izdavanja:

12.2.2003.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.037 *