Review article
https://doi.org/10.34075/sb.63.4.3
500 godina od smrti Marka Marulića: Marulova duhovna ostavština
Mladen Parlov
orcid.org/0000-0002-7248-3959
; Catholic Faculty of Theology in Split
Abstract
Duhova baština u najširem smislu riječi sve je ono što je ostalo iza jednog čovjeka, naraštaja ili naroda, bez obzira na vrijednosni sud o toj baštini. Duhovnom baštinom u tom smislu možemo nazvati i materijalna ostvarenja jer su plod ljudskog uma, odnosno ljudskog duha. U užem smislu riječi duhovnom baštinom jednog čovjeka nazivamo ostavštinu koja je nadahnuta kulturom u kojoj je osoba živjela i koja je utjecala na kulturu budućih naraštaja. U ovom užem smislu i sam primjer života predstavlja se kao baština jer netko može primjerom svoga života biti izazov te izvor nadahnuća za nove naraštaje. Životi istaknutih osoba koje, primjerice, kršćani nazivaju svetcima primjer su takve vrste baštine. Na Marka Marulića (1450. – 1524.) možemo primijeniti sva tri navedena vida duhovne baštine. Naime, iza sebe je ostavio brojna djela, od kojih neka ne bismo mogli ubrojiti u duhovnu baštinu, barem kršćanskog tipa, u užem smislu riječi (primjerice, dio tzv. Glasgowskih stihova). Istodobno Marulić je iza sebe ostavio djela koja su već njegovim suvremenicima služila kao izvor nadahnuća za bolji život. Tu posebno mislimo na ‘Evanđelistar’ i ‘Instituciju’, ali i na druga djela kršćanskog nadahnuća koja su objavljivana i prevođena na više europskih jezika. Njegova su djela čitali i na njima se nadahnjivali kraljevi i biskupi, svetci i grješnici, učeni i manje učeni. Kroz gotovo dva stoljeća Marul je svojim djelima nadahnjivao, izazivao i poticao cijele naraštaje vjernika laika, redovnika i svećenika. Na kraju Marulić je, kako nam prenose svjedoci njegovi suvremenici, živio uistinu svetačkim životom tako da je ne samo umro na glasu svetosti, ‘in fama sanctitatis’, nego je svojim suvremenicima i sljedećim naraštajima postao izazov i nadahnuće za humaniji i bolji život. Marulićeva duhovna baština osobita je odjeka imala u narodu kojem je pripadao i kojim se ponosio. U devetnaestom je stoljeću prozvan ‘ocem hrvatske književnosti’ (Ivan Kukuljević Sakcinski), a u dvadesetom, pod tuđinskom čizmom, Marul je polako tonuo u zaborav. Bilo je nadati se kako će uspostavom hrvatske države Marulić za Hrvate postati ono što je Dante za Talijane ili Goethe za Nijemce. No, mi kao da ne znamo što bismo s Marulićem pa se pitamo: Treba li ga izbaciti iz školske lektire ili ga ostaviti? Pitamo se: Što od Marulića ponuditi novim naraštajima?, ne shvaćajući da Hrvati u svojoj povijesti, s vrijednosne točke gledišta, nikada nisu imali tako plodna i dobra autora koji je svojim djelima odgajao naraštaje Europljana te koji i danas ima što ponuditi novim naraštajima, ako ne Europljana, ono barem svojih Hrvata.
Keywords
Marulić; duhovna baština; opus; prijevodi; recepcija; kršćanstvo
Hrčak ID:
316470
URI
Publication date:
20.12.2023.
Visits: 0 *