Izvorni znanstveni članak

Etika drugoga u Emmanuela Lévinasa

Josip Oslić ; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Sažetak

U ovom prilogu autor posvećuje pozornost etičkom nacrtu Emmanuela Lévinasa (1906.-1995.) koji u odnosu na klasične etičke nacrte (Platon, Aristotel, Kant) izgrađuje etiku Drugoga, koja pokazuje svojevrsnu sličnost s kršćanskom etikom u kojoj kao središnji motiv i imperativ dominira ljubav prema Bogu i bližnjemu. Da bi uopće mogli shvatiti Drugoga u njegovoj cjelovitosti, potrebno ga je prije svega odrediti pojmovno. U Lévinasovoj etici Drugi se pojavljuje kao lice, sugovornik i transcendencija. Drugi se ne može svesti na bezlično »es gibt« (Heidegger), nego je osoba koja ima svoje dostojanstvo. Drugi se razvija i raste u slobodi ali i u jednom komunikacijskom »Ja-Ti« odnosu (M. Buber). Etički otpor koji se javlja kod Lévinasa, pokušava prevladati svako nasilje, zabrinutost, smrt i ništavilo, te nastoji ukazati na vrijednost Drugoga, koji mi se poklanja kao dar. Darivanje Drugoga meni treba polučiti i sebedarje mene Drugom. Dok je Kantova etika bila zasnovana na načelu dužnosti, Lévinasova etika počiva na načelu odgovornosti za Drugoga. Lévinasovo načelo odgovornosti za Drugoga poprima svoje konkretne oblike koje možemo označiti s pojmovima blizine, služenja i pravednosti. Drugi nam se otkriva ne samo na način svoje blizine, nego i u jeziku kao horizontu samoočitovanja Drugog. Jezikom ne dotičemo samo Drugog u njegovoj vanjštini, nego naprotiv i u njegovoj nutrini. U jeziku ne prepoznajemo samo Drugoga kao bližnjega, već i samu ideju beskonačnog. Ideja beskonačnog koja nam se otkriva u jeziku, objavljuje se na način tajne a čovjek osluškujući tajnu ostaje samo slušač objavljene riječi.

Ključne riječi

etika; Drugi; lice; govor; transcendencija; načelo odgovornosti; blizina; služenje; pravednost; vrednota; etički otpor

Hrčak ID:

29149

URI

https://hrcak.srce.hr/29149

Datum izdavanja:

12.12.2001.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.883 *